Te jeseni 1991. Split je bio u zamračenju i poluokruženju. Hrvatski branitelji zauzimali su vojne objekte koje je koristila okupatorska JNA. Ovih se dana ponosno i zahvalno obilježavaju ti veliki dani hrvatske povijesti.
Hajduk je na samom početku Domovinskog rata trebao dočekati londonski Tottenham, nakon dugog izbivanja bijelih s europske scene zbog već poznatog "slučaja suzavac" i kazne zarađene u ogledu s Olympique Marseilleom.
U jeku herojskih bitaka za Vukovar, Šibenik, Zadar i druge hrvatske gradove, hajdukovci su te ponosne 1991. trebali zaigrati u Europi i predstavljati domovinu Hrvatsku.
Bijeli su, zbog ratnih zbivanja, "Spurse" kao domaćini dočekali u austrijskom Linzu. Išlo se brodom do Rijeke, pa onda nekako prema Austriji...
Momčad je vodio Stanko Poklepović, a sportski direktor bio je Iko Buljan.
Hajduk je zaigrao u sastavu: Bošković, Erak, Jarni, Štimac, Jeslinek, Milanko, Novaković, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku. Ušli su Abazi i Vukas.
Tottenham s Mabbutom, Linekerom, Stewartom, Allenom i ostalima — engleska momčad vrijedna respekta.
Borbeno je i hajdučki odigrala tada mlada ekipa Hajduka te krasnim golom Marija Novakovića pobijedila tada favorizirane Londončane s 1:0. Hajduk je bio bolji, dominirao, Goran Vučević pogodio je gredu, a veliku šansu imao je i Ardijan Kozniku.
ARDIJAN KOZNIKU: "IGRALI SMO DA SE ČUJE ZA HRVATSKU"
Nazvali smo Ardija i dobili ga u Kuvajtu, gdje s kolegom i prijateljem Antom Mišom zarađuje trenerski kruh:
"Pitate me za utakmicu u Linzu, baš smo se nedavno Ante i ja sjetili toga. Prošlo je 34 godine, a kao da je jučer bilo. Sjećam se svega s ponosom, svojim nastupom tamo mislim da smo i u Hrvatskoj dodatno podigli moral u tim danima. Znam da su bombardirani gradovi, a igrači koji su imali obitelji nisu znali što im je s njihovim najbližima.
Pobijedili smo tada jaki Tottenham s 1:0, imao sam i tu šansu. Odigrali smo tamo i da se čuje za Hrvatsku i pravednu borbu hrvatskog naroda. Ponosan sam na to i na sve moje dane u Hajduku, prijateljstva, titule i uspomene."
Kasnije, u uzvratu, Tottenham je pobijedio Hajduk s 2:0 i tako su "bijeli" eliminirani iz tadašnjeg Kupa pobjednika kupova. Gledalo se to preko TV-a u ratnom i zamračenom Splitu, ali punog srca, spremnog da se odhrva napadima JNA i izbori toliko željenu slobodu i nezavisnost.
SLAVEN BILIĆ: "REZULTAT JE BIO U DRUGOM PLANU"
"Pamtim naravno te dane i utakmicu u Londonu. Išli smo preko Trsta, pa preko Frankfurta. Rezultat je tada bio u drugom planu – važnije je bilo prikazati svijetu istinu o pravednoj borbi našeg naroda i hrvatskih branitelja",
rekao je za Dalmacija Danas hajdukova i hrvatska legenda Slaven Bilić, tada mladi stoper bijelih.
A na europskim terenima uvijek nas je pratio taj Tottenham — redovito smo ispadali, ali su utakmice s ovim londonskim klubom bile i ostale antologijske. Sjećamo se šezdesetih godina, kada su hajdukovci predvođeni Hlevnjakom, Vukčevićem, Holcerom, Žajom, Mušovićem, Nadovezom odigrali strašno drugo poluvrijeme. Nakon poraza od 4:3, Londončani su im napravili špalir i pljeskom ih ispratili sa White Hart Lanea.
Ali to je neka druga priča — ona nogometna — i o njoj ćemo jednom. Danas nam je zanimljivija ova kada su bijeli, kao pravi hajduci, predstavljali svoju Hrvatsku u teškim, ali svetim danima.
Hajduk je tako dostojno, u osvit hrvatske državnosti, predstavio Hrvatsku u Europi.
