Vedrana Pribičević, profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije I menadžmenta, za N1 objasnila što se i zašto događa s inflacijom u Hrvatskoj, tko može na nju utjecati te kakvu ulogu u svemu igra podizanje minimalne plaće.
"Prije svega, moramo se svi zapitati što zapravo pogoni inflaciju. A to nisu ni poslodavci sami, niti sindikati sami, niti Vlada sama. Ono što se trebamo svi zapitati je koji dio inflacije je trenutačno strukturni dio inflacije. Što se naime dogodilo: kada su porasle cijene energenata, uslijedila je trenutačno vrlo visoka inflacija. Hrvatska je imala dugo vremena nisku inflaciju i dogodilo se to da su onda naši građani s potpunim pravom počeli ugrađivati inflaciju u svoje ugovore, primjerice u ugovore o radu. To su naravno počeli raditi prvo javni sektor, a onda i privatni sektor, ali i neki drugi. Primjerice, dobavljači su također počeli antiinflacijske klauzule stavljati u svoje ugovore. Jednom kada se to dogodi, onda to postaje perpetuirajući mehanizam i iz toga nema lijepog izlaza", govori.
Tri lijeka
"Dakle, nisu krivi ni poslodavci, ni sindikati, nego je sustav trenutačno takav kakav jest, mi moramo vidjeti prije svega koji dio ugovora u Hrvatskoj, primjerice radnih, uopće ima ugrađenu antiinflacijsku klauzulu. I onda će i lijekovi za takvu strukturnu inflaciju zapravo postati vrlo jasno koji su lijekovi. A lijekovi su zapravo - tri lijeka: jedan je vrlo restriktivna monetarna politika, kakva se inače provodila tamo negdje krajem 1970-ih i početkom 1980-ih nakon naftnih šokova. Drugo je fiskalni šok, dakle, nagla štednja i smanjenje proračuna. I treće je dekarbonizacija, odnosno činjenje vaše ekonomije manje ovisnom o energetskim šokovima koji su ovu cijelu stvar i pokrenuli", poručila je profesorica Pribičević.
Na pitanje o mogućnosti da HNB uopće nešto poduzme po pitanju monetarne politike - s obzirom na to da je Hrvatska ušla u eurozonu - odgovara:
"Jedini razlog zašto monetarna i fiskalna politika uopće funkcioniraju je zato što postoji jedan period kada, recimo, povećate državnu potrošnju ili povećate količinu novca u opticaju, postoji jedan period kada možete povećati proizvodnju, odnosno BDP, bez utjecaja na cijene. Zbog takozvanih realnih rigidnosti. Što su realne rigidnosti? Vrlo jednostavno rečeno, ne reagiraju odmah radnici, ne traže veće plaće. To treba neko vrijeme. Imate radne ugovore, trebate ih ispregovarati ponovno i slično. Dakle, na neki način, jedna i druga strana su značajno otupljene činjenicom da je vjerojatno dobar dio hrvatskih ugovora danas indeksiran. Nijedna ni druga strana možda nisu u potpunosti trenutačno svjesne kolike su njihove stvarne mogućnosti obuzdavanja inflacije u Hrvatskoj."
"Komplicirana priča"
"Već je HNB ograničio rast kredita, primjerice, što može raditi. Ima tu jedan vrlo široki dijapazon politika koje zemlja može samostalno donijeti, a ne mora nužno biti rast kamatnih stopa, U eurozoni je to malo komplicirano. Morate imati sinkronizaciju poslovnih ciklusa između različitih zemalja eurozone i to je jedna prilično komplicirana priča. Ono što je Vlada napravila, a to smatram dobrim potezom, je primjerice što su obvezali supermarkete da objavljuju cijene. To je povećalo transparentnost cijena, pojavile su se mnoge aplikacije koje uspoređuju cijene i našim građanima se zapravo dozvolilo da uspoređuju cijene između supermarketa."
Zašto je hrana skupa?
"Jedan od razloga zašto je hrana u Hrvatskoj toliko skupa je zato što između samih supermarketa unutar Hrvatske, s obzirom na to da smo i malo tržište, postoji nedovoljna konkurencija. I onda je to bio jedan primjer jedne politike kako se može boriti protiv te strukturne inflacije. I HNB, već sam spomenula, je prije nekog vremena ograničio koliko posto mogu rasti krediti. Dakle, instrumenti definitivno postoje, ali naravno, u konačnici jedini pravi instrument je taj da ekonomiju učinite rezistentnijim na energetske šokove. A to jedino možete dobiti dekarbonizacijom, odnosno učiniti ekonomiju manje ovisnom o fosilnim gorivima. Što je Hrvatska također krenula vrlo snažno u tom smjeru. S jedne strane kroz zelenu energiju, a s druge strane kroz nuklearnu energiju i činjenicu da danas ozbiljno razmatramo gradnju reaktora. Što je jedan od načina kako je, primjerice, Francuska u 1980-ima učinila svoju ekonomiju rezistentnijim na energetske šokove, pa onda posljedično i manje osjetljivom na uvoznu inflaciju gdje je Hrvatska zapravo zbog uvoza energije i uvoza hrane bila velika žrtva", zaključuje prof. Pribičević.
