Članovi Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a i na ovotjednoj su sjednici ostali bez odgovora na pitanje kada će unutarstranački izbori.
Predsjednik stranke Andrej Plenković svojim dvosmislenim izjavama ovih je dana ponovno podgrijao nagađanja da će stranački vrh pokušati nešto “smuljati” u vezi s izborima koji se po statutu trebaju održati ovog proljeća, a na sjednici stranačkih tijela nije imao nimalo potrebe umiriti članstvo.
Pitanje Milijana Brkića o datumu izbora ostalo je bez odgovora, a kada će izbori, zasad ne znaju ni najbliži Plenkovićevi suradnici, što znači da ni sam šef stranke još nije “prelomio” i da razmatra i mogućnost da se oni i ne održe prije parlamentarnih izbora.
Prilično nevjerojatno, međutim, zvuči teza da bi se izbori unutar stranke mogli odgoditi sve do jeseni s obzirom na to da bi to značilo kršenje stranačkog statuta. Takav bi potez, dakle, bio protuzakonit, a nejasno je i što bi Plenković njime dobio. Ovakva odgoda izbora posebno bi loše djelovala na imidž čovjeka koji obnaša funkciju premijera jer bi u tom slučaju posve legitimno bilo postaviti pitanje hoće li Plenković odgoditi i izbore u državi, piše Večernji list.
Izgledni izbori u rokovima
Prema drugom scenariju, unutarstranački izbori mogu se prebaciti na razdoblje iza parlamentarnih tako da HDZ jednostavno odluči raspustiti svoju većinu u Saboru i izazove parlamentarne izbore u iduća dva mjeseca. No, protiv ovakvog je scenarija niz argumenata. Opće je poznato da Hrvatska u prvih pola godine predsjeda Europskim vijećem, što Plenković doživljava kao vrhunac svoje karijere i teško da bi dopustio da mu netko drugi ravna, primjerice, summitom o proširenju EU u svibnju. Sabor se, doduše, može raspustiti i krajem ožujka ili u travnju, što znači da bi Plenković još stigao, barem kao tehnički premijer, dovesti do kraja predsjedanje EU. No, pitanje je što bi time zapravo dobio. HDZ je nedavno izgubio predsjedničke izbore i nejasno je zbog čega bi stranka nakon takvog nokauta trebala očekivati dobar rezultat na ranijim parlamentarnim izborima, posebno kada se uzme u obzir da su na izborima za Europski parlament u svibnju osvojili manje od 23 posto glasova, a podrška im od tada, očito, nije porasla.
Pokaže li se da je stranka na tako izazvanim izborima dodatno izgubila, Plenkoviću ne bi preostalo ništa osim “pakiranja kufera” i odlaska s čelne pozicije u HDZ-u. Šef HDZ-a u ovakvom bi scenariju možda pokušao zbrinuti odane mu ljude na listama za Sabor i tako se obračunati sa svojim oponentima, no pitanje je zbog čega bi mu ostatak stranke to dopustio. Najizgledniji je scenarij, prema tome, da će se izbori dogoditi u statutarnim rokovima, dakle da će HDZ svoje vodstvo izabrati u prvoj polovici godine. A Andrej Plenković pritom nije bez šansi da, barem do parlamentarnih izbora, zadrži svoju poziciju u stranci.
Nezadovoljstvo smjerom
U HDZ-u postoji široko nezadovoljstvo smjerom kojim Plenković vodi HDZ. Zamjera mu se da je nizom nepromišljenih i nepotrebnih poteza, poput ratifikacije famozne Istanbulske konvencije, od stranke udaljio konzervativne birače. Na dušu mu stavljaju i izazivanje izvanrednih izbora u Lici, kao i listu za Europski parlament, na koju je stavio niz sebi bliskih, a široj javnosti nepoznatih HDZ-ovaca. No, unatoč nezadovoljstvu, zasad na vidiku nema široke oporbene fronte koja bi ujedinila Plenkovićeve izazivače, a čini se da nema ni prevelikog izgleda da se ona stvori u idućem razdoblju, uglavnom zbog osobnih animoziteta, ali i zbog političkog stila i programskih neslaganja među viđenijim HDZ-ovcima na desnom krilu stranke. A u takvoj situaciji sustav “jedan član jedan glas” po kojem se bira HDZ-ov predsjednik teško može usmjeriti glasove prema jednom jedinom izazivaču za čelnu poziciju u stranci.
Činjenica je i da HDZ nije sklon mijenjati svoje predsjednike dok ne izgube na parlamentarnim izborima. Dovoljno se sjetiti 2016. godine i Karamarkovih pokušaja preslagivanja za koje je svima bilo jasno da ne mogu završiti uspjehom. To su javno govorili i HDZ-ovi dužnosnici, no stranačka su tijela Karamarku davala odriješene ruke za sve moguće kombinacije, sve dok konstrukcija nije potpuno propala, a Karamarko bio prisiljen na ostavku. U situaciji u kojoj je HDZ sada još je teže očekivati da će stranka pokazati “kičmu” s obzirom na to da je Plenković na premijerskoj poziciji i pitanje je koliko je bilo kome u HDZ-u interesu da ga makne s čela stranke i da stranka u takvoj konstelaciji iziđe na parlamentarne izbore.
