Proteklog vikenda, 11. i 12. travnja, Etnografski muzej Split postao je još jednom mjesto na kojem je baština i glasom oživjela u sadašnjici, ali – što je još važnije - i u generaciji koja dolazi. Zvukovi ojkanja, arhaičnog oblika pjevanja duboko ukorijenjenog u dinarskom području, ispunili su muzejske prostore, spajajući prošlost i sadašnjost kroz glasove tridesetak okupljenih sudionika.
Program „Ojkanje živi!“ organizirao je Etnografski muzej Split koji, kroz različita događanja tijekom godine, sustavno djeluje na oživljavanju i očuvanju baštine, a okupio je ljude različite dobi i iskustva – od profesionalnih glazbenika i članova KUD-ova do potpunih amatera, zaljubljenika u tradiciju. Upravo ta raznolikost stvorila je posebnu dinamiku: znanje se prenosilo i zajednički stvaralo u susretu različitih glasova i iskustava.
Radionicu su vodile muzikologinje i edukatorice Franka Kesić i Petra Crnčević, čiji se pristup temelji na spoju znanstvenog istraživanja i praktičnog rada. Njihovo vodstvo nije bilo samo edukativno, već i inspirativno – potičući sudionike da tradiciju promatraju kao živu praksu koja se mijenja i obogaćuje sa svakim novim izvođenjem.
View this post on Instagram
Tijekom dva dana trajanja radionice sudionici su se upoznali s bogatstvom razlika među vokalnim izričajima dinarskog prostora. Pjevale su se pjesme iz različitih krajeva Hrvatske – od snažne i ritmične sinjske rere, preko ličkih napjeva, do ojkavica iz Ravnih kotara i specifičnih vojkavica s otoka Krapnja. Poseban izazov, ali i otkriće za mnoge, bila je tehnika „potresanja“ glasa – prepoznatljiv element ojkanja koji zahtijeva preciznost i kontrolu. Kroz vođene vježbe i pažljivo slušanje sudionici su postupno otkrivali nijanse između pojedinih stilova pjevanja uvjetovanih geografskim i kulturnim kontekstom.
Finale intenzivnog dvodnevnog programa bila je nedjeljna javna prezentacija, kada su polaznici ispred Etnografskog muzeja Split, pred „slučajnom“ publikom sastavljenom uglavnom od gostiju grada, izveli naučeno. Nastup je pokazao kako ojkanje nije bilo samo predmet učenja, nego snažan, zajednički doživljaj – zvuk koji povezuje ljude, prostor i vrijeme.
Ojkanje, koje se stoljećima prenosi usmenom predajom, danas je ugrožena tradicija koja postepeno nestaje pred izazovima suvremenog života. Upravo zato ovakvi programi imaju ključnu ulogu u njegovu očuvanju. Uvršteno 2010. godine na popis UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, ojkanje danas živi upravo kroz ovakve susrete – u glasovima onih koji ga žele naučiti, razumjeti i prenositi dalje.
Edukativno-umjetnički program „Ojkanje živi!“ provodi se uz potporu Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske u sklopu Programa zaštite i očuvanja nematerijalnih kulturnih dobara za 2026. godinu.
