Već tradicionalno, hajdukove legende posjetile su Ivu Begu. Veliko hajdučko srce, i to puno prije nego što se počelo dodjeljivati ovo prestižno priznanje za odanost, požrtvovnost i vjernost bijeloj boji. Ivo Bego, dio poznate obitelji hajdukovaca, ostavio je velik trag kao obrambeni igrač šezdesetih godina, ali i kao veliki, preveliki hajdukovac.
Najpoznatiji igrač među braćom bio je Zvonko Bego, napadač Hajduka, nositelj zlatne olimpijske medalje iz Rima 1960. Sjetimo ga se uvijek u šetnjama Zapadnom obalom, gdje su upisana imena splitskih olimpijaca, osvajača medalja. Najmlađi brat Boran u juniorima se nadavao golova. Stariji splitski zanesenjaci baluna reći će kako je bio najveći potencijal od ove poznate nogometne braće, zato su ga Splićani i prozvali Kubala, po legendarnom nogometašu, kasnije i izborniku Španjolske. Borana je nogometni put kasnije vodio u Varaždin.
Tako su Ante Ivković Zonzi, Ivan Katalinić i Zoran Vulić posjetili Ivu Begu, koji će uskoro proslaviti 89 godina. Sve je organizirao, kao i uvijek, Tonći Kristić Đigi, gospodin i prijatelj svih generacija hajdukovaca, i šteta je što ovaj zaljubljenik u Hajduk nikada nije dobio zapaženiju ulogu u poljudskim kancelarijama — poslovni čovjek s manirima, kako i zaslužuje veliki klub.
Lijepa gesta, a kad malo zatopli, eto šjor Ive opet do Poljuda.
