„Danas sam u Splitu, u Hrvatskoj. Ukratko, Afrika sa strujom“, napisao je prije osam godina nigerijski poduzetnik Sim Shagaya, osnivač Konga.com, prilikom posjeta Splitu.
Da danas dođe, iznenadio bi se. Posljednjih dana smo Afrika sa strujom, ali bez vode. Da, u 21. stoljeću – voda u Splitu nije za piće. Umjesto da je prozirna, smeđe je boje. Ulijete je u čašu i šok doživite. A onda još veći šok u najbližoj trgovini – nema je ni za kupit.
Svaka malo veća kiša donese probleme građanima Splita. Jadro se toliko zamuti da voda nije ni za šta. Idete oprati kosu, u odvod vam se slijeva smeđa tekućina. Kao da kosu niste oprali godinama pa vam izlazi sva prljavština. Što s odjećom? Oprati je u perilici ili ne? Ima li uopće koristi prati je?! Ajde dobro, nećemo robu nositi na pranje na neki čisti izvor, pričekat ćemo s tim, šta ima veze ako se nakupi pet mašina robe u košari?! Ali za piće nam je potrebna. Srećom, tu je uvijek spreman ViK sa svojim cisternama koje „šetaju“ po gradu. Samo nas zanima, ako je voda sa Jadra tako prljava, gdje naliju te cisterne s čistom vodom?
Kad “nije za piće” i kad je “ispravna”: problem komunikacije jednako je velik kao problem vode
Ono što građani vide u čaši – boju, zamućenje, talog – institucije pokušavaju objasniti parametrima. ViK je, u jednoj od posljednjih obavijesti, naveo da je zamućenje na izvorištu i u dijelovima mreže “još uvijek nešto iznad dopuštenih vrijednosti”, ali i da su “dosadašnja ispitivanja” pokazala da je voda “kemijski i mikrobiološki ispravna”, uz preporuku prokuhavanja za osjetljive skupine.
Istodobno, Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije 26. studenoga 2025. vrlo jasno poručuje: zbog porasta mutnoće “ovakva voda nije zdravstveno ispravna i ne preporuča se koristiti za piće”, uz preporuku flaširane vode ili vode iz autocisterni, te napomenu da se za ostale namjene može koristiti ako se ne unosi u organizam.
Iz ove “dvostruke istine” rađa se ono najgore: nepovjerenje. Građani, s pravom, ne žele biti statistika – niti žele čitati nijanse kad u čaši gledaju smeđe.
Što je zapravo “mutnoća” i zašto je ona više od estetike
Mutnoća (zamućenje) nije samo dojam. Ona je mjerljiv parametar, a hrvatski pravilnik za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji propisuje MDK za mutnoću 4,0 NTU kao indikatorski parametar.
Zašto je to važno? Jer se mutnoća u praksi često pojavljuje u situacijama kada je sustav pod pritiskom – nakon obilnih oborina, naglih promjena protoka ili pojačanog unosa čestica iz sliva. A Jadro je, upravo po svojoj prirodi, takav sustav.
Jadro je krški izvor: brz, osjetljiv i ovisan o svemu što se događa iznad i “puno dalje”
Jadro je tipična krška rijeka i izvor, s procijenjenom površinom sliva između 250 i 500 km², podzemno povezan i sa susjednim vodotocima; protoci “značajno i brzo variraju ovisno o oborinama”.
Drugim riječima: nije problem samo kiša koja padne “u Splitu”. U kršu, ono što se dogodi u široj zoni sliva može se, u kratkom vremenu, preliti u kvalitetu vode na izvoru. Zato se pri svakoj ozbiljnijoj kiši grad vraća na isti scenarij: mutnoća, upozorenja, cisterne, panika u trgovinama.
A dodatni sloj priče je zaštita izvorišta. Još davnih godina u javnosti su se bile pojavljivale informacije o ilegalnim odlagalištima otpada iznad izvora i općenito o ranjivosti ovog područja.
“Famozni pročišćivač” – i godina dana koja u praksi postaje tri
A što je s famoznim pročišćivačem? Još prije godinu dana svečano je potpisan ugovor o izvođenju javnih radova na izgradnji uređaja za kondicioniranje pitke vode Jadro – vrijednosti 41.065.028,81 eura s PDV-om.
Ovako je izgledala najava u lipnju 2020. godine.
Split ne treba samo pročišćivač – Split treba standard upravljanja krizom
Problem mutne vode nije “mala neugodnost”. To je pitanje elementarne sigurnosti, dostojanstva i povjerenja u sustav. Kad voda u čaši izgleda kao blato, građaninu je svejedno je li netko napisao “kemijski i mikrobiološki ispravna” – jer vizualna stvarnost ruši autoritet svake rečenice.
Zato, paralelno s gradnjom uređaja (koji je nužan i očito dugo čekan), Split treba tri stvari odmah: jasnu i jedinstvenu poruku struke (bez kontradikcija), potpunu transparentnost podataka (što je izmjereno, gdje i kada) te operativnu logistiku koja neće dopustiti da se grad u 21. stoljeću budi u situaciji “nema vode ni iz špine ni na polici”.
I još nešto: pročišćivač će riješiti posljedice, ali sliv i zaštita izvora rješavaju uzrok. Krš pamti sve – i otpad, i nemar, i improvizaciju. A Split više nema luksuz da ga svaka jača kiša vraća u stanje iz Shagayine rečenice.
„Obavještavamo potrošače da rezultati ispitivanja vode uzeti na različitim mjestima iz vodoopskrbne mreže, koja se napaja iz izvorišta Jadro, pokazuju da je parametar zamućenja i dalje povišen u odnosu na propisane vrijednosti“, i danas su izvijestili javnost iz ViK-a. Dodaju i da je „voda kemijski i mikrobiološki ispravna“. Baš lijepo da je ispravna, ali i dalje je smeđe boje…
„Vodovod i kanalizacija Split kreće u gradnju velikog infrastrukturnog objekta - pročišćivač pitke vode na izvorištu rijeke Jadro kojom se napaja više od 250 tisuća stanovnika šireg splitskog područja. Vrijednost ove strateške investicije je 41.065.028,81 eura s PDV-om, a ugovor su na prigodnoj svečanosti danas u Splitu potpisali Nedim Zuhrić, ovlašteni predstavnik STRABAG AG Austria i Rudolf Edlinger, izvršni direktor Aqua Engeneering GMBH Austria u svojstvu izvođača radova te Miroslav Delić, direktor Vodovoda i kanalizacije Split u ime naručitelja.
Prema najavi, pročišćivač bi trebao biti završen i početi s probnim radom za dvije godine, a zadovoljavat će sve europske standarde i zakonske parametre kvalitete vode koji se mijenjaju, odnosno postrožavaju iz godine u godinu uz obvezu obavještavanja javnosti o stupnju kemijskih karakteristika pitke vode“, objavio je Grad Split prije malo više od godinu dana.
Po gore navedenom bi se dalo zaključiti da ćemo za, pazite sad, godinu dana imati čistu vodu nakon malo veće kiše. Zanimljivo je da je tek prije mjesec dana (ajde koji dan više) predan uredan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Kojom brzinom kod nas sve ide, čini se da ćemo na čistu pitku vodu ipak još neko vrijeme pričekati. Za to vrijeme, Kinezi za tjedan dana izgrade bolnicu, a Nizozemci u svega tri dana tunel ispod autoceste…
