Jučerašnji snijeg u Splitu možda nije oduševio količinom, ali jest predivnim formacijama pahuljica

Na svijetu ne postoje dvije iste pahulje...


Snijeg je oborina u čvrstom stanju. Nastaje sublimacijom vodene pare u obliku razgranjenih heksagonalnih kristala i zvjezdica, koji su često pomiješani s jednostavnim ledenim kristalima. Kod temperature više od -10°C kristali su obično slijepljeni u pahuljice tankom prevlakom tekuće vode. Oblici kristala su različiti te se mogu pojavljivati u vidu heksagonalnih pločica, trokuta, prizmi, ili kao razgranati kristali. U meteorologiji se smatra snježnim onaj dan kad je bar polovica vidljivog tla pokrivena snježnim pokrovom. Snježni je pokrov loš vodič topline; između pojedinih kristala snijega ima zraka, koji štiti tlo od prejakog ohlađivanja, a zimske usjeve od smrzavanja.


Kristali su sami po sebi veoma mali, obično im je promjer oko 1 mm, dok snježne pahulje mogu biti velike od jednog pa sve do (prema Guinnessovoj knjizi rekorda), 38 cm koliko je iznosila veličina jedne pahulje u američkoj državi Montani. Većina pahuljica ima promjer oko 2cm.

No, pod određenim okolnostima mogu nastati i pahulje veće od 5cm u promjeru. Za to su potrebne temperature zraka oko nule, lagani vjetar i nestabilna atmosfera uz usmjereno strujanje tekućina i plinova.

Šesterostrani oblik snježnih kristala proizlazi iz oblika kristalne rešetke leda. Naime, kad se voda smrzne, njene molekule zauzmu takav položaj da načine šesterostranu prizmu. Iz tog oblika proizlazi konačan izgled snježnog kristala. Vrlo rijetko, taj se oblik može prepoloviti ili udvostručiti, pa ponekad u prirodi možemo pronaći trostrane ili dvanaestostrane kristale snijega.

U nastavku donosimo prekrasne formacije pahuljica koje su u nedjelju snimljene u okolici Splita.



10 zanimljivih činjenica o snijegu

  1. Snijeg je mineral kao i dijamant ili sol
  2. U središtu svake pahulje nalazi se dio prašine koja može biti od bilo kuda – od vulkanskog pepela pa čak i do čestice iz svemira.
  3. Snijeg koji svježe padne obično sadrži 90-95 posto zraka- zato je odličan toplinski izolator.
  4. Najveća pahulja ikada izmjerena pronađena je u Fort Keoghu, u Montani, 1887. godine. Imala je opseg čak 38 centimetra.
  5. Postoji i fobija od snijega, a naziva se kionofobija.
  6. Do sada su znanstvenici zabilježili barem dva planeta na kojima pada snijeg. Riječ je o Marsu i Veneri.  Kad govorimo o Marsu, sonda Mars Lander uspjela je snimiti kako na Marsu pada snijeg i brzo nestaje u dodiru s površinom. Na Veneri također pada snijeg, no nije poznato od čega se sastoji.
  7. Snijeg može biti i crvene boje i imati okus po lubenici, no nemojte ga jesti. Posljedica je to posebne vrste algi (Chlamydomonas nivalis) koje rastu u ledu.
  8. Najbjelje mjesto u Americi je Valdez, na Aljasci – svake godine tamo u prosjeku padne 10 metara novog snijega.
  9. Previše snijega može da dovesti čovjeka u stanje ludila. Piblokto, malo poznata histerija, uočena je kod ljudi koji žive na Arktiku, a može izazvati mnogo različitih simptoma, uključujući eholaliju (besmisleno ponavljanje riječi) ili šetanje po snijegu bez odjeće.
  10. Snijeg zapravo nije bijele boje, već proziran. Čini nam se da je bijele boje zbog svjetlosti koja se odbija od izbrušene površine pahuljica.

Najveći snjegović  na svijetu  visok 37 metara ‘sagrađen’ je u američkom gradu Bethelu 2008. godine.



Moja reakcija na članak je...
Vau
8
Haha
1
Hagić
7
Hmmm
0
Plač
1
Grrr
0
Molim?
1

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime