Da se malo našalim, veljača kao mjesec uvijek je bio mjesec slavlja - 6. veljače naše je privatno Valentinovo (tad su ona i Karlo Metikoš prohodali), 8. veljače se rodio, 14. veljače sam se ja rodila, a 28. veljače izašao je naš album ‘Dnevnik jedne ljubavi’.
To je bilo ludo, mi smo cijelo vrijeme jeli, pili, veselili se, predivno, bilo je aktivno. Lijepo je kad je aktivno, kaže Josipa Lisac za 24 sata uoči rođendanskoga koncerta na Valentinovo.
Karlo Metikoš - Matt Collins, bio je njezin mentor, prijatelj, partner. Zajedno su proputovali svijetom, od bivšeg SSSR-a do SAD-a. Iako su živjeli zajedno 20 godina, ne sjeća se nijedne njihove svađe. Karlo je preminuo 1991., a Josipa nakon njega nije imala nijednog muškarca u životu. Kad je umro, ispričala je Josipa svojedobno, prijateljica Beti Jurković pitala ju je: “Čuj, zanima me samo jedno. Je l’ ti misliš dalje živjeti ili ne”. Josipa joj je odgovorila: “Ne brini se, ja ću živjeti”.
Na Josipin 71. rođendan, 14. veljače, njezin je prvi virtualni koncert, koji je izazvao velik interes publike iz cijelog svijeta. Rođendane slavi radno i aktivno. Josipa kaže da, dok je čovjek aktivan, on i živi. Dok je kreativan i stvara, onda i postoji.
- Nikad nisam sebe uzimala zdravo za gotovo. Uvijek je prisutna velika odgovornost. Uvijek je prisutan taj zanos, taj entuzijazam, želja da susret bude onakav kako bi trebao biti, kako priželjkujem. Imam li tremu? Interesantno pitanje. Kad spremaš stvari, nekako imaš osjećaj uzbuđenja. S vremenom sam shvatila da je to takozvana putna groznica. Nemam tremu u klasičnom smislu, ali imam veliku odgovornost. Što sam starija, to je odgovornost veća - govori nam Josipa, koja si je i priželjkivala virtualan koncert.
- Uvijek bih znala na koncertima to ispričati. Dok ja dođem do vas, avioni kad idu, idu, slete kad slete, krenu kad krenu. Ja bih tako željela da se mogu iz svoje sobe obratiti vama, virtualno, kad će se to dogoditi - govori nam Josipa i nastavlja:
- Ne znamo što dolazi, ali doći će. Trebali bismo biti i pripremljeni na to. Gledajući s duhovne strane virtualnosti, vidite da zapravo mnogi ljudi žive virtualno a da to i nije nazvano virtualno. Ljudi su izgubili puno materijalnog, ljubavi, voljene osobe, međutim, one su opet kraj njih. No mislim da se ne moramo vidjeti, ne moramo se dodirivati, ali se možemo osjetiti, to je poanta - kaže Josipa za 24 sata.
“Novo normalno” uzorkovano pandemijom korona virusa za Josipu nije nimalo bauk.
- Ovo nova doba donosi otuđenje koje je već nastalo, donosi usamljenost. Međutim, emocije mogu biti izuzetno snažne. Ljudi su nesretni jer su emocije uzburkane. Ti si zapravo postao bijesan, ne možeš izdržati u kući. No možemo se osjetiti. Prestaje li sve? Ne. Emocije žive, ali u jednom drukčijem izričaju, auri. Pokreće te kroz sve te emocije da ideš dalje. Život donosi neke nove stvari. Ideš dalje. Sve je to na neki način i rizik zapravo. Život i je rizik, ogroman rizik. Čovjek treba biti slobodniji u tome da se mijenja, da je došlo novo doba jer više neće biti isto. A što će još doći, vidjet ćemo, ali moramo biti pripremljeni za to. Meni je normalno, ja sam sama u kući, ne moram izlaziti. Nisam bijesna što ne razgovaram s ljudima, ako mi se razgovara, nazvat ću ih. Nekad mi bude previše i jedan razgovor dnevno. Lijepo je kad možeš taj mir zadržati u sebi i pripremiti se da dolazi nešto još strašnije. Svakakve naslove čitamo, nemamo cjepiva. Ja sam ratnica i ja ću se boriti - kaže nam Josipa. No ne voli kad je nazivaju ekscentričnom divom.
- Nisam ekscentrična, ja imam ime i prezime. Mi smo svi različiti, nismo isti i ne možeš trpati sve u isti koš - kaže Josipa.
Više pročitajte na portalu 24 sata.
