U velikoj istrazi USKOK-a o izvlačenju novca iz HEP-a došlo je do novih priznanja, što će dodatno otežati situaciju uhićenim šefovima u HEP-u.
Još dvojica sve priznala
Kako doznaje Index, još dvojica građevinskih poduzetnika priznala su krivnju u aferi u kojoj je HEP oštećen za 1,2 milijuna eura. Uskok je nakon toga zatražio da ih se pusti iz istražnog zatvora. Nova su to priznanja višegodišnjeg izvlačenja novca iz državne energetske kompanije preko lažnih građevinskih radova i sumnjivih donacija.
Uskok je ranije potvrdio da je, na temelju kaznene prijave zadarske policije i financijskih izvida Porezne uprave, pokrenuo istragu protiv 20 osoba i dvije tvrtke zbog sumnje u zlouporabu položaja i ovlasti, primanje i davanje mita te pranje novca u sklopu zločinačkog udruženja. Među osumnjičenima je 19 hrvatskih državljana i jedna osoba s dvojnim, hrvatskim i talijanskim, državljanstvom,
Petero uhićenih je prilikom ispitivanja priznalo sve za što ih se tereti. doznao je ranije iznos.
Namještanje poslova i fiktivni radovi
Kako navodi USKOK, osnovano se sumnja da su od listopada 2018. do prosinca 2025., u Zagrebu i drugim gradovima Republike Hrvatske, prvookrivljeni kao odgovorna osoba HEP Upravljanja imovinom, HEP-ove tvrtke-kćeri i drugookrivljeni Nikola Domitrović, kao odgovorna osoba dvaju trgovačkih društava u njegovom vlasništvu, a od 1. listopada 2020. koordinator u Sektoru za održavanje neposlovne imovine prvog društva te od 20. srpnja 2022. i voditelj Službe za građevinsko održavanje navedenog Sektora te još petorica osumničenih kao odgovorne osobe više trgovačkih društava, povezali se u zajedničko djelovanje radi stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe i druge, neosnovanim isplatama računa za radove na objektima u vlasništvu drugog društva. Među tom petoricom je još jedan šef iz HEP-a, direktor HEP-ovih korprorativnih komunikacija Ivica Žigić.
Prema sumnjama USKOK-a, drugoosumnjičeni je, kao zadužen za nabavu, slao narudžbenice tvrtkama ostalih osumnjičenika za radove koji potom nisu obavljeni ili su obavljeni samo djelomično. Te tvrtke su ispostavljale račune koje je prvoosumnjičeni odobravao, iako su svi znali da radovi nisu izvedeni. Nakon uplate, veći dio novca prebacivan je na račune tvrtki u vlasništvu drugoosumnjičenog i trećeosumnjičenog, koji su ga podizali i dijelili s prvoosumnjičenim.
Također, prvoosumnjičeni je u dogovoru s još šestoricom osumnjičenika (VII-XII) namještao poslove njihovim tvrtkama. Zauzvrat je tražio da mu dio naplaćenih sredstava isplate preko tvrtki drugoosumnjičenog, četvrtoosumnjičenog i sedmoosumnjičenog. Taj novac je na kraju završavao kod prvoosumnjičenog i drugoosumnjičenog.
Na ovaj način plaćeni su računi za radove u vrijednosti od najmanje 4.9 milijuna eura. Sumnja se da su prvoosumnjičeni i drugoosumnjičeni za sebe uzeli najmanje 1.09 milijuna eura, dok su četvrtoosumnjičeni i petoosumnjičeni zadržali oko 54.000, odnosno 69.000 eura. Ukupna šteta za državne tvrtke procjenjuje se na najmanje 1.2 milijuna eura.
