Ivan Trpimir Lozić – Lozz mladi je splitski glazbenik i video producent. Zanimljivo je da je završio teologiju, a neko vrijeme je čak i radio u školi s djecom. No, vratio se svojoj najvećoj ljubavi – glazbi. Svirao je s Domenicom, trenutno radi na svojoj petoj pjesmi, a bavi se i video produkcijom.
Razgovarali smo s ovim svestranim Splićaninom, otkrio nam je kada je otkrio svoju ljubav prema glazbi, kako je bilo surađivati s Domenicom, ali i mnoštvo drugih zanimljivosti.
„Trenirao sam nogomet u 4. i 5. razredu osnovne, u Dalmatinca, bio je jedan trener kojeg nisam mogao smislit. Lik nas je stalno maltretirao, vrijeđao, bio je jako neugodan. Svaki put bi dolazio s gropom u želucu na trening. Nisam više to mogao, par puta sam izbivao s treninga i rekao bih doma svojima da sam bio. Jedan dan sam došao roditeljima i rekao da ne želim trenirat. Sve sam im objasnio i rekli su mi da bi bilo dobro da imam neku drugu aktivnost uz školu. Rekao sam da može bilo šta, samo da ne moram ovoga više gledat. Pitao me otac hoću li u glazbenu jer je shvatio da imam sluha. Nisam mogao upisati glazbenu jer sam bio 5. razred. Prvo sam išao na klavir kod časnih sestara, pripremao sam se za dvije godine pripremne glazbene, a to je zapravo cijela glazbena škola strpana u dvije godine. To sam upisao, nakon toga srednju glazbenu međutim to je cijelo vrijeme bila klasična glazba. Mene je više privlačilo nešto modernije i zato nakon srednje glazbene nisam upisao akademiju. Tek kad sam završio srednju glazbenu, onda sam shvatio da se želim baviti glazbom jer mi je sve na svitu“, otkriva nam na početku razgovora Lozz.
Zanimalo nas je kako je došlo do toga da upiše i završi teologiju.
„Prvo je trebala biti informatika ili matematika. To su moje dvije ljubavi još od osnovne škole, ali kako imam jako osjetljive oči i veliku dioptriju, na profesionalnoj orijentaciji u osmom razredu su mi rekli da nije baš najpametnije da radim s detaljima ili da gledam u kompjuter osam sati dnevno. Moji mi nisu dali da upišem neku takvu srednju pa sam upisao klasičnu gimnaziju. Nakon toga sam htio upisati matematiku, ako već nisam mogao informatiku, ali tada sam upoznao skupinu mladih Hrvatsko nadzemlje koji svaki mjesec organiziraju susrete u Splitu. To nisu klasični crkveni susreti. Tu su mladi ljudi poput mene koji su se zanimali za aktualne teme kroz tu duhovnu sferu. Iz te perspektive su htjeli obraditi neke teme. Dolazili su mladi ljudi raznih supkultura i religija, baš je bio gušt, a vodile su se rasprave, i na susretu i nakon susreta. Ono što mi je bilo top je filmska sekcija. Gurali smo te skečeve i filmove, na komičan način bi prikazali neku temu. A inspiracija nam je bio Gitak TV. Tako mi se lagano stvarala ljubav prema filmu, a prvi put kad sam došao na taj susret – ostao sam paf. Nisam mogao vjerovati da to u crkvi postoji. Navikao sam na tradicionalnu crkvu. Ovdje sam prvi put vidio neku slobodu. Tada sam odlučio da želim naučiti sve o vjeri u kojoj sam odgojen. Želio sam sve sam propitati. Uvijek sam bio istraživačkog duha. Tako sam upisao teologiju. Otac mi je rekao da ako neću ići u svećenike, da mi to nije baš pametno, jer s tim neću ništa raditi. Mater isto. Ali ja sam odlučio da hoću i gotovo, lako ću se snaći za posao. Inteligentan sam dovoljno da mogu raditi šta god“, iskreno će Ivan Trpimir.
Posao u školi
Kao što smo već rekli, okušao se i na poslu u školi, ali…
„Predavao sam vjeronauk godinu dana. Meni je sve to super, ok je i ništa više od toga. Ne težim za ok u životu, to mi nije napeto. Prvo ne mogu sjedit pet sati u jednoj prostoriji u školi, to mogu jedino kad sam u montaži. Bio sam jako nemiran, nemirniji od djece. Djeca su me voljela i0 plakala kad sam išao. Bila je jedna zanimljiva situacija. Bio sam u zbornici jer nisam imao sat i tu je bila jedna zamjena iz hrvatskog jezika. Upali smo u priču i pitao sam je voli li ovaj posao. Rekla mi je da joj je taj posao san i da radi po zamjenama, ali da jedva čeka trenutak kad će se za stalno zaposliti. Rekla je da je škola sve što je ikad u životu željela raditi i ja je slušam i gledam i u tom trenu sam shvatio da taj posao nije za mene.
Cijelo to vrijeme sam se bavio glazbom, ali nisam to gledao kao primarni posao. Razmišljao sam šta ću i kako ću. Pokušao sam skupiti ekipu i raditi 3D virtual tour, ali smo na kraju odustali od toga. Shvatio sam da me film oduvijek privlačio i odlučio sam se baciti skroz u to. Tražio sam neke tečajeve, ali sve je to nešto kratkotrajno i ne daje dovoljno znanja. Upisao sam akademiju Film i video iz prve i dobio sam nagradu kao najbolji student. Nakon toga sam se brzo zaposlio, devet dana nakon diplome. Upao sam u marketinšku firmu u kojoj sam radio godinu dana, radili smo s najpoznatijim klijentima u državi. Nakon toga sam gledao gdje ću i šta ću i odlučio sam otvoriti svoj obrt i počeo raditi“, kazuje nam.
Cijelo to vrijeme bavio se glazbom. Svirao je za Domeniku, zadnjih godinu dana za Alena Nižetića, u bendu Aura bio je 11 godina, zatim u bendovima Level One, Puls, Smile, Info bendu. Nastupio je na Emi, slovenskoj inačici Dore.
Video produkcija
Uz glazbu koja je neprestano prisutna u njegovom životu, bavi se i video produkcijom.
„Trenutno snimam jedan film u Zagrebu, ali smo svugdje – Zagreb, Dubrovnik, Split, London, čak i New York. Snimamo dramu s elementima akcije i komedije, malo nesvakidašnje za Hrvatsku. Tu sam direktor fotografije. Između ostaloga snimam proma i spotove po Splitu. Imam jedan svoj film spreman, čekam samo od HAVC-a odgovor jel prošao njihov natječaj. Ako je, krećemo snimati taj kratkometražni psihološki triler.
Osim toga snimam sa Jukeboxom, Level One i Pulsom. To je ista ekipa, samo za različite prilike. Izbacujem i svoje pjesme. Nedavno sam izbacio pjesmu Brže. Razmišljam o albumu, ali stvar je u tome šta mi je svaka pjesma dosta različita. Prva je bila pop rock balada, nakon toga industrial funk pop, zatim zabavni pop i sada je rock balada s elementima popa. Sve je drugačije i eksperimentiram sa žanrovima. Pokušavam kroz sve ubaciti pop i razmišljam, ako ću uopće raditi album, onda ću to progurati pod nazivom multi pop. Album će se zvati Multi pop, a u njemu će bit pop pjesme u kojima eksperimentiram sa raznim žanrovima. To je plan, a kad će izaći ne znam, idemo pjesmu po pjesmu“, priča nam sugovornik.
Zanimalo nas je bi li se prijavio na Doru.
„Dosta prijatelja i kolega me je pitalo zašto se nisam prijavio s ovom pjesmom Brže. Razmišljao sam o tome, ali u 11. mjesec sam došao do zida i htio sam se maknut od svega. Odlučio sam otići u London i dok sam putovao, odlučio sam pogledati kad je natječaj i skužim da je za tjedan dana gotov. I ja iz Londona zovem ljude da složimo neki demo, bilo šta, samo da pošaljemo, ali nitko to nije mogao učiniti u tjedan dana i propala mi je Dora“, iskreno će Lozz.
Do sada se nije puno prijavljivao na festivale, ali i kad je – nije dobio odgovor. No, neće odustati.
Zanimalo nas je bi li se kad prijavio na neki show tipa The Voice ili Hrvatska traži zvijezdu.
„Svjestan sam da bih, da odem na nešto od toga, postigao malo veću popularnost. Kolege i prijatelji mi prigovaraju zašto se ne prijavim, da ja to mogu i da imam predobar glas. Specifičan je, što je još važnije, ali ja nisam pobornik natjecanja u glazbi. Festivali su mi više za predstaviti se, a ne za dobiti neku nagradu, dok je ovo za pokazati svoj glas i ništa više od toga. Malo mi je natjecateljski, a to mi u suštini nije umjetnost, nije glazba. Možda bi se isplatilo radi veće popularnosti, predstaviti se na taj način, ali ja nemam baš preveliko samopouzdanje pa razmišljam – koliko bih bio posebniji od nekog drugog što se prijavi. Ali nije samo to nego imam 30 godina i nekako mi se čini da sam prestar za te showove, da oni traže mlađe, luđe. Ja sam malo umjetnički đir, povučeniji, iako sam na bini drugi čovjek, imam svoj neki alterego, ali uživo zapravo nisam od nekih showova. To mi je više gluma, uloga“, otkriva nam.
Često svira i na svadbama.
„Sviram od 2013. godine, a prošle godine sam ih svirao najviše – 22. Ljudi sviraju po 60 pireva godišnje. Meni to nije bilo toliko napeto, to mi je neki dodatni prihod. Ono zašto sviram tih 10 godina je moja ekipa iz benda. Međusobno se zezamo, zabavljamo, bacamo baze, izvodimo gluposti na bini. Sviramo specifične pireve. Npr. svirali smo na piru sina Marijana Bana i drugi set počinjemo sa Ordinary world od Duran Durana. Takvi su pirevi. U Imotskom pir počinjemo miksom Run to the hills od Iron Maidena i Večeras je naša fešta. Na tom piru smo zadnje dvi ure svirali samo strano. Specifični smo bili, u životu nikad nisam pjevao cajku, niti ću, ali ove narodne poput Halida, Harisa, ako baš zagusti onda odsviramo 4-5 takvih i vraćamo se na naš repertoar. Uglavnom se držimo rocka, ex yu, strano, pop, dance, funk. Trenutno pjevam sa Jukeboxom“, kaže nam.
Kako su zaboravili Domenicu
Neko vrijeme bio je u pratećem bendu pjevačice Domenice.
„Aura se gasila 2018. jer su naš pjevač i bubnjar išli iz benda. Zadnju svirku smo radili na Rivi, dolazi Huljić do našeg gitarista i kaže da traži bend za mladu pjevačicu. Ja sam Domenicu znao jer smo bili u Smileu. Odmah sam je nazvao i pitao ide li u solo vode. Tada je već imala dvije pjesme. Ekipa je vrhunska, zabava odlična. Domenica je super cura i s njom se znam već 10 godina. Uvijek je bila ugodna u društvu. Simpa je, gušt je raditi s njom. Žao mi je šta sam otišao iz benda, ali posvetio sam se drugim stvarima. Nisam htio biti taj koji će je zezat jer ne može nastupit. Nadam se da ćemo opet zajedno nastupati. Moram priznati da se s njom uvijek najbolje jelo, druženja su bila do kasno u noć, društvene igre, čaganje…“, kaže Lozz.
Zanimljivo je da su Domenicu jednom i – zaboravili.
„Dogodilo se to na putu za Dugi otok. Naš gitarist se dogovara tko će kupiti koga. Naš basist je rekao da će on ići na godišnji na Dugi otok par dana prije i da njega ne treba kupiti, a Domenica je rekla 'mogla bi i ja, i ja ću ići tamo na par dana'. Međutim to je ostalo nekako u zraku. Naš gitarist je to shvatio kao da će i ona biti tamo i da je ne treba kupiti. Mi smo krenuli iz Splita, došli negdje do Šibenika i Domenica šalje poruku – 'Pokupite me kod Rizza'. Govori on meni 'Ima li neki Rizzo na Dugom otoku?' Nisam znao i kažem mu da je zove. I nazove on nju. Ja ne čujem šta ona govori, ali samo vidim njegovu facu. Samo je okrenuo auto i kaže – 'Ona je u Splitu'. Poludila je - 'Pa kako ste me mogli zaboravit?' 'Pa ali ti nisi na Dugom otoku?' Kaže ona – 'Nisam, nisam to nikad ni rekla.' Uglavnom, to je bio show program. Bilo je svakakvih situacija, ali je uvijek bilo zabavno“, prepričao nam je anegdotu Lozz.
Zanimalo nas je i tko su mu glazbeni uzori te s kim bi snimio duet.
„Što se uzora tiče, od stranih su to, bez razmišljanja Toto i Queen. Queen prvenstveno, a onda Toto. To su dva najbolja benda kojima se nitko neće približiti stoljećima, bar meni. Od onih koje ne slušam često, ali su mi treći po redu jer im je svaka pjesma hit je Abba. Baš svaka pjesma je hit i nevjerojatno je kako su to postigli. Zatim Sting. Kad sam bio mlađi AC DC, Iron Maiden, Metallica, Gunsi, ali sam se u međuvremenu malo ublažio. Od naših tu su Parni valjak i Oliver. Volim poslušat Gibonnija i Massima. Gibonni je brutalan umjetnik, najbolji na našim prostorima i bila bi mi ogromna čast kad bi išta napravio u suradnji s njim, makar spot. Možda neku pismu, duet, bilo šta, ali to su sad već snovi. Uvijek ima brutalne glazbenike, producente.
Imao sam spremnu pjesmu koju radim s glazbenikom Dujom Ivićem. Radim jedna aranžman s njim na shemu Barcelona Freddija Mercuryja i Montserrat Caballe. Nije kopija toga, ali je aranžman postavljen u tom orkestralnom smislu. Planiram nekoga poput Doris, ali prvo bi trebao doći do nje i vidjeti bi li je zanimalo uopće. Mislim da bi njoj ta pisma baš ležala, ali prvo moram dovršiti aranžman. Ako ne, svakako ću napravit duet, ako ne s Doris, onda s nekom drugom pjevačicom. Također planiram i duet s jednim reperom iz Zagreba. Razne žanrove želim proći“, kaže nam.
Piše li sam pjesme?
„Sam pišem pjesme, ali nisam zatvoren. Recimo nedavno mi je jedna kolegica poslala tekst svoje sestre koji mi se jako svidio i mislim da to obraditi. Nisam zatvoren, ako mi se nešto svidi surađivat ću s bilo kim, samo da je dobro i kvalitetno“, otkriva Ivan Trpimir.
A kad mu padne na pamet ideja u nekom nezgodnom trenutku, što onda?
„Padne mi ideja na pamet kad sam na tonskim probama ili snimam nešto. Onda se nerviram jer nemam di zapisati, bojim se da ću zaboraviti, a na kraju i zaboravim, tako da sam dosta toga - popušio. Ima trenutaka kad sam sam, na plaži ili tako negdje, često mi u tim trenucima dođe ideja, razradim je, napišem tekst, ali odmah razmišljam kako bi se to ritmički poklopilo s nekom melodijom“, kaže.
Spotovi?
„Prvi spot nisam napravio sam jer sam tu pjesmu radio dobre dvije godine. Nikako nisam bio zadovoljan sa otpjevanim, konstantno sam to ponavljao, pa mijenjao tekst, u aranžmanu sam htio nešto pa sam shvatio da mi to nije nešto. Onda sam razmišljao hoću li to slati na festival, kako ću se predstaviti. To je sve trajalo dvije godine i toliko sam se umorio od toga i kad je došlo vrijeme da se napokon predstavim s prvom pjesmom i snimim spot, shvatio sam da zapravo nemam živaca za to i zamolio sam svog prijatelja Tonija Mijača da smisli neku ideju za spot. Noć prije našeg nalaženja, ja sanjam nekakvu boju na sebi, da se prolijeva boja po meni. Kad smo se našli rekao mi je da ima tri ideje. Rekao je prvu, a nakon toga i iduću. Kazao mi je 'Zamišljam da si namazan crnom bojom i da se čistiš od toga'. Ja govorim 'Jel moguće?' Treću mi nije trebao ni govoriti, rekao sam mu da sam to sinoć sanjao i da ćemo to napraviti. Napravili smo taj spot, on ga je režirao i snimio. Ostale sam uglavnom ja smislio i režirao.
Za drugi spot sam ja došao njemu i kolegi Darku Škrobonji s idejom o robotima i androidima. Rekli su mi da nisam normalan, da odakle mi lova. Išao sam u smjeru – poginit. 'Radit ću ja 60 posto toga, vi mi snimite, napravite svjetlo', rekao sam im. Našao sam osobu za rekvizite, ostalo ću ja - efekte, montažu, kolor. Pomogao mi je Toni i tu oko režije. Za treći spot sam stavio kameru na stativ i dao prijatelju da mi snima, da stoji kraj kamere i pazi da je sve u redu. Za četvrti spot sam se četiri puta nalazio na piću s deset različitih ljudi gdje smo brainstormali o ideji i imali sedam različitih ideja, da bi ja od tih svih stvorio jednu zajedničku, poslao im i oni su se složili da je to dobro. Trenutno radim na petoj pjesmi, a za nju već imam i ideju za spot. Što se tiče ostalih glazbenika, imam iza sebe već 50 spotova, od poznatijih tu su Cambi i Domenica.
