Grci su još od 8. stoljeća prije Krista osnivali kolonije diljem Mediterana i Crnog mora. Nedostatak žita i prenapučenost matičnih polisa poticali su ih da traže nova, plodna područja. Tako su nastale mnoge kolonije na Siciliji, poput Sirakuze, te u južnoj Italiji, ali i na obali Crnog mora, sve do današnjeg Krima.
Na istočnu obalu Jadrana Grci su stigli nešto kasnije – u 4. stoljeću prije Krista, kada je sirakuški tiranin Dionizije Stariji poslao koloniste. Oni su osnovali Issu na Visu i Faros na Hvaru, ostavivši dubok trag u povijesti dalmatinskih otoka.
Posebno se ističe Starogradsko polje na Hvaru, gdje su Grci zemljište podijelili u pravilne parcele u omjeru 1:5. Riječ je o najvećem polju na hrvatskim otocima, čija je geometrijska parcelacija i danas jasno vidljiva. Zbog toga je ovo polje pod zaštitom UNESCO-a kao jedinstveni primjer antičke organizacije krajolika.
je kulturni krajolik, koje je kroz povijest bilo poznato kao CHORA FAROU, AGER FARENSIS, CAMPUS SANCTI STEFANI. To je najveća plodna ravnica na jadranskim otocima i obuhvaća područje dugo 6 km i široko 2 km. Kulturni ostaci govore da se koristilo od neolitika do danas. Grci su na njemu ostavili najvidljiviji trag nakon što su se doselili na otok 385. godine prije Krista. Zemlju su podijelili pomoću suhozida na oko 70 parcela dimenzija 1×5 grčkih stadija (180×900 m) koje su dali grčkim doseljenicima. Nakon što su Rimljani došli na otok, prihvatili su grčku podjelu zemljišta i sagradili villae rusticae (gospodarsko-ladanjske objekte). Starogradsko polje spominje se i u Hvarskom statutu godine 1331.
Vis, s druge strane, nije imao tako prostrane površine, ali je pružao idealne uvjete za vinogradarstvo. Posebno njegova južna strana, gdje podzemne žive vode teku prema pješčanom tlu i nanose hranjive tvari, bila je savršena za uzgoj vinove loze. Grožđe s tih položaja imalo je prirodni slador i do 15 posto, što je davalo vino visoke kvalitete, kojem nije bilo potrebno dodatno zaslađivanje.
Vinum Veticum – ponos antičkog Visa
Na tim je temeljima nastalo vino koje su Rimljani nazvali Vinum Veticum. Antički autori svrstali su ga među najbolja vina poznatog svijeta. Plinije Stariji u svojoj "Naturalis Historia" izravno piše:
“…praestantissimum in toto orbe vinum Issaeum.”
– “Najbolje vino na cijelom svijetu je ono s Isse.”
Ova pohvala dovoljno govori o ugledu viškog vina. U rimsko je doba većina vina zahtijevala doradu – miješanje s vodom, začinima ili medom – no vino s Visa isticalo se prirodnom kvalitetom i slatkoćom, što mu je osiguralo posebno mjesto među elitom.
Zanimljivosti o vinu u antici
Vino u antičkom svijetu bilo je više od običnog pića – ono je bilo središte društvenog života, religijskih rituala i trgovine:
- Miješanje s vodom – Smatralo se neciviliziranim piti nerazrijeđeno vino. Grci i Rimljani gotovo uvijek su ga razvodnjavali.
- Dodaci – Vinu su se često dodavali med (mulsum), začini, bilje, pa čak i morska voda.
- Kuhano vino – Poznato kao defrutum, ukuhavalo se kako bi postalo gušće i slađe.
- Trgovina u amforama – Amfore s vinskim tragovima pronađene su i u Jadranu, što potvrđuje živu razmjenu između naših otoka i cijelog Mediterana.
- Status – Najbolja vina bila su rezervirana za bogate, dok su plebejci i vojnici pili kiselija i jednostavnija vina.
Viško vino – baština koja čeka puni sjaj
Viško vinogradarstvo ima kontinuitet duži od dvije i pol tisuće godina. Od grčkih kolonizatora koji su donijeli prve loze do Rimljana koji su vino Veticum proglasili najboljim na svijetu, Vis je ostao upisan u vinsku povijest Mediterana.
No, šteta je što se današnji Vis premalo diči ovom činjenicom. Upravo bi to povijesno nasljeđe moglo postati snažan adut otoka – i turistički i enološki. Ispričati priču o vinu koje je Plinije proglasio najboljim na svijetu značilo bi još jače pozicionirati Vis na globalnoj karti vinske i kulturne baštine.
Od Veticuma do Vugave i Plavca
Danas se na Visu nastavlja vinarska tradicija s autohtonim sortama poput Vugave, bijelog vina poznatog po punoći i aromi, te Plavca malog, najpoznatije dalmatinske crne sorte. Ova vina mogu se promatrati kao suvremeni nasljednici antičkog Veticuma – dokaz da vinogradarska nit, započeta prije više od dvije tisuće godina, i dalje živi na otoku.
Možda je upravo sada pravi trenutak da se ta povijesna priča o najboljem vinu antičkog svijeta snažnije poveže s današnjom vinskom ponudom Visa i postane njegov prepoznatljivi zaštitni znak.
