Vlada Republike Hrvatske najavila je rast mirovina za 30 posto kroz izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, koje bi trebale stupiti na snagu u lipnju ove godine. Državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ivan Vidiš, najavio je da će se, uz povećanje godišnjih izdvajanja za mirovine – od 7 milijardi eura u 2023., preko 8,15 milijardi eura u 2024. te oko 9 milijardi eura u 2025. godini – nastojati osigurati prosječnu sveukupnu mirovinu od najmanje 750 eura. Također se planira izmjena formule usklađivanja mirovina, uvođenje godišnjeg dodatka za sve umirovljenike te povećanje staža za nositelje roditeljskih prava kako bi se dodatno poboljšala adekvatnost mirovinskih primanja.
Poražavajući podaci u usporedbi s europskim prosjekom
Jedan od konkretnih prijedloga odnosi se na radnike na poslovima razminiranja. Voditelji radilišta i pomoćni djelatnici, koji do sada ostvaruju mirovinu prema općim propisima, ubuduće će imati pravo na posebnu mirovinu sličnu onoj koju ostvaruju pirotehničari. Predviđeno je da im se priznaje beneficirani staž, gdje se 12 mjeseci računa kao 18, te će biti moguće ostvariti pravo na mirovinu nakon 25 godina staža, od čega najmanje 8 godina mora biti provedeno na poslovima razminiranja. Trošak ove mjere iznosi oko 45.000 eura godišnje, a obuhvatit će 55 umirovljenika, čije će se mirovine povećati za oko 60 eura mjesečno, s obzirom na trenutni prosjek od 843 eura.
Unatoč planiranim mjerama, hrvatski mirovinski sustav suočava se s ozbiljnim izazovima u europskom kontekstu. Dok prosjek država članica Europske unije za mirovine iznosi 13 posto BDP-a, Hrvatska izdvaja manje od 11 posto. Službene analize Eurostata ukazuju na to da je Hrvatska trenutno najgora u Europi po pokrivenosti mirovina plaćom, a od nas su u tom segmentu uspješnije čak i zemlje poput Srbije i Albanije. Osim toga, iako su mirovine tijekom mandata premijera Andreja Plenkovića porasle za 70 posto, rast plaća u gospodarstvu bilježi se samo oko 19 posto, dok se socijalne nejednakosti dodatno produbljuju.
Kritičari ističu da su promjene u statistici, poput dodavanja braniteljskih mirovina u proračunski izračun prosječne starosne mirovine, prikrile stvarno stanje u mirovinskom sustavu. Tako se, unatoč ambicioznim planovima Vlade, postavlja pitanje dugoročne održivosti i adekvatnosti mirovinske zaštite, osobito u kontekstu rastuće inflacije, demografskih izazova i povećane socijalne nejednakosti.
Ova reforma dolazi u trenutku kada se društvena i ekonomska pitanja sve više povezuju s pitanjima socijalne pravde, a budućnost mirovinskog sustava ovisit će o spremnosti donositelja odluka da se suoče s postojećim izazovima i prilagode model isplate mirovina suvremenim zahtjevima. Osiguravanje dostojanstvenog staranja i financijske stabilnosti za sve umirovljenike ostaje prioritet, a promjene koje Vlada predlaže samo su prvi korak prema sustavu koji će morati odgovoriti na sve veće izazove europskog konteksta.
