Dok školska godina traje punim intenzitetom, sve više obitelji odlučuje djecu privremeno ispisati iz škole kako bi zajedno putovali. Tematski parkovi poput Disneylanda radnim su danima u studenome puni djece školske dobi, iako tada nema školskih praznika niti organiziranih školskih izleta. Roditelji sve češće izostanke opravdavaju željom da djeci pruže iskustva koja smatraju jednako vrijednima kao i ono što se uči u učionici.
Takvu praksu podržavaju mnogi roditelji, među njima i Amelia Edelman, koja djeci nekoliko puta godišnje opravdava izostanke kako bi putovali. Smatra da takva putovanja mogu imati edukativnu vrijednost i djeci ponuditi drugačiji pogled na svijet.
Podaci pokazuju da je riječ o sve raširenijem trendu. Prema izvješću putničke tvrtke Zicasso iz 2025., obitelji danas putuju tijekom školske godine češće nego ikad prije, često s idejom da djeca na putu steknu nova znanja. Potražnja za obiteljskim putovanjima u svibnju između 2023. i 2025. porasla je više od četiri puta.
Osim želje za iskustvima, važnu ulogu ima i novac. Cijene letova i smještaja tijekom školskih praznika znatno su više, pa mnoge obitelji putovanje u vrijeme nastave vide kao jedinu financijski prihvatljivu opciju. Bloomberg navodi da je prosječno putovanje za vrijeme proljetnih praznika 2025. koštalo 8306 dolara, dvostruko više nego 2019.
Zašto škole inzistiraju na dolascima
Unatoč sve češćim putovanjima tijekom školske godine, dio stručnjaka upozorava da pravila o pohađanju nastave postoje s razlogom. Pedagog Hezekiah Herrera objašnjava da su takvi zakoni nastali kako bi zaštitili djecu od prisilnog rada te spriječili da učenici iz marginaliziranih zajednica postupno ispadnu iz obrazovnog sustava.
Prema njegovim riječima, trend izostajanja zbog putovanja može potkopati sustav koji osigurava da najranjiviji učenici redovito dolaze u školu, gdje dobivaju obroke, sigurnost i različite oblike podrške.
„U teoriji, putovanje može proširiti obrazovanje izvan učionice“, kaže Herrera. „U praksi je za mnoge imućne obitelji putovanje postalo još jedan element utrke za prestiž.“
Sličan pogled ima i stručnjakinja za rano djetinjstvo Janice Robinson-Celeste, koja podsjeća da su pravila o prisutnosti prvenstveno osmišljena kako bi zaštitila djecu nižih primanja kojima škola osigurava obroke, prijevoz i nadzor. Ipak, dodaje da kažnjavanje djeteta koje je tijekom putovanja učilo o povijesti ili drugim kulturama mnogima danas djeluje zastarjelo.
Zašto roditelji ipak biraju putovanja
Unatoč kritikama, brojni roditelji smatraju da bi sustav trebao imati više fleksibilnosti. Putovanja, tvrde, mogu biti snažan oblik učenja izvan učionice.
„Kad je dobro osmišljeno, putovanje može biti iznimno edukativno“, kaže Robinson-Celeste, koja planira ispisati unuku iz škole zbog putovanja. Djeca, dodaje, na taj način upoznaju druge kulture, razvijaju znatiželju i samopouzdanje te uče kroz iskustvo.
Za mnoge obitelji presudan je i financijski aspekt. Christina Mott, majka troje djece, kaže da svake godine djecu izostavi iz škole na tjedan dana kako bi putovali izvan sezone.
„Ne želim plaćati najviše cijene i čekati u redovima satima. Kad putujemo u veljači ili ožujku, iskustvo je potpuno drugačije“, kaže.
Prema Robinson-Celeste, visoke cijene tijekom školskih praznika često „kažnjavaju obitelji koje se strogo drže školskog kalendara“, pa putovanje usred tjedna u siječnju mnogima nije pobuna protiv pravila nego jednostavno ekonomska nužnost.
Moguće posljedice
Takva praksa ipak ima i svoje negativne strane. Neki roditelji navode da su njihova djeca zbog putovanja propustila školske događaje ili da kasnije teško nadoknađuju gradivo, osobito u višim razredima kada je nastava zahtjevnija.
Stručnjaci također upozoravaju na pitanje pravednosti. Učenici iz imućnijih obitelji često lakše nadoknađuju propušteno uz dodatne instrukcije, dok učenici s manjim mogućnostima takvu podršku nemaju. Djeca s teškoćama u razvoju mogu izgubiti terapije ili druge oblike podrške, a izostanak ponekad usporava njihov napredak.
Izostanci mogu utjecati i na ostatak razreda. Istraživanje Michaela Gottfrieda iz 2019. pokazalo je da česta odsutnost pojedinih učenika može negativno utjecati i na prisutne, jer se nastavno vrijeme troši na ponavljanje gradiva.
Postoji li kompromis
S obzirom na rastuće troškove putovanja i različite stavove roditelja i škola, sve se češće postavlja pitanje može li se pronaći kompromis. Herrera predlaže razmatranje drukčijih školskih kalendara, primjerice modela s 45 dana nastave i 15 dana odmora, koji bi obiteljima omogućio putovanja izvan sezone bez propuštanja nastave.
Istodobno, roditelji sve češće preispituju što zapravo znači dobro obrazovanje. Kako kaže Robinson-Celeste, mnoge obitelji pitaju se čega će se njihovo dijete zaista sjećati za deset godina.
Za neke to neće biti savršena evidencija dolazaka, nego iskustva poput upoznavanja drugih kultura, snalaženja u novom gradu ili razgovora s ljudima iz različitih dijelova svijeta.
„Škole postoje kako bi služile djeci i zajednicama“, zaključuje ona. „Ako fakulteti priznaju vrijednost iskustava poput studiranja u inozemstvu, možda je vrijeme da se razmisli o nekoj verziji toga i za mlađe učenike.“
