Četrdesetak dana nakon što je dao do znanja da namjerava zasjesti u fotelju poteštata, a nakon medijske šutnje, objavljuje svoju konačnu odluku – neće ga biti među kandidatima za gradonačelnika, ali će se njegovo ime naći visoko na izbornim listama.
– Bit ću nositelj nezavisne liste koja će, s jakim imenima, tražiti pobjedu na izborima za Gradsko vijeće. Očekujem najbolje rezultate, cilj je većinska podrška birača ali, ovisno o iskazanoj volji građana, nećemo bježati ni od postizbornih koalicija. Bit ćemo široko otvoreni za zdrave ideje, naravno ne baš sa svima – ističe Mamić za Slobodnu Dalmaciju.
Hoćete li imati i svog kandidata za gradonačelnika?
– Naš kandidat će biti Branka Ramljak.
Je li to od početka bila planirana B varijanta?
– Ne, takva taktiziranja nisu potrebna. U vremenu od objave moje kandidature, u razgovorima s potencijalnim kandidatima došli smo do saznanja da Branka i ja zapravo imamo u vidu iste ljude i da su nam ideje i programi vrlo srodni.
Shvatili smo da zajedno možemo napraviti promjene kojima težimo. Sada smo u završnoj fazi definiranja kandidata za gradske i županijske liste i s imenima ćemo vrlo brzo izići u javnost.
Branka je ozbiljna i odgovorna
Zajednički nastup i nije preveliko iznenađenje, ali intrigira činjenica da niste kandidat za gradonačelnika, iako je takva najava naišla na široku podršku. Koji je razlog tome?
– Hvala građanima na podršci, zaista sam osjetio pozitivnu energiju na svim razinama, često i od meni nepoznatih ljudi. To me, u konačnici, motivira da se ipak upustim u izbornu utakmicu.
Poslu uvijek prilazim bez zadrške, s punim kapacitetom, i moja procjena je da ne bih mogao odvojiti toliko vremena i energije koliko funkcija gradonačelnika zahtijeva. Ni maksimalna javna izloženost, protokolarne obveze, medijska potražnja nije ono što me čini sretnim.
S druge strane, mislim da Branka Ramljak može biti vrlo kvalitetno rješenje a moj puni doprinos i pomoć, naročito u organizacijskim problemima, učinit će nas timom koji može dobro raditi. Mi smo jako dobra kombinacija.
Jeste li imali kontakte s još nekim od najavljenih kandidata?
– Nisam ih tražio, a nitko mi se nije ni obraćao. Razgovarat ćemo nakon izbora, kad budu jasne pozicije i ono za što se netko zalaže.
Branku Ramljak, pak, poznajem dugi niz godina i znam je kao ozbiljnu, odgovornu i savjesnu osobu koja se može uhvatiti ukoštac s problemima i s kojom se može jako dobro surađivati.
Konkretno iskustvo ste imali u Nadzornom odboru Hajduka?
– Da. S grupom ljudi, Branka je tada jako doprinijela rješavanju nezavidnog stanja u Hajduku.
Hajduk kao bitna tema čeka vas i nakon izbora. Kako bi se Grad, kao većinski vlasnik, po vašem mišljenju trebao postaviti?
– Grad se ne može isključiti i mora biti na raspolaganju u rješavanju problema u i oko Hajduka, ali bez ugrožavanja aktualnog modela upravljanja koji je poželjan, uza sve nedostatke koji postoje. Model uživa ogromnu podršku i mislim da su analize o tome treba li ostati suvišne.
Model sam podržao među prvima i omogućio da udruga "Naš Hajduk" otkupi dionice kluba po izuzetno povoljnim uvjetima, na duži vremenski rok, s tim da smo sav taj novac, kroz sponzorstvo, ostavili u Hajduku.
Jeste li u tom slučaju javni interes pretpostavili osobnom?
– Apsolutno. Kad je javni interes artikuliran, za mene nije bilo dileme što trebam napraviti.
Nemam problem s GUP-om nego s vlastima
Ulaskom u lokalnu politiku očekuje se isto, rad za opće dobro a ne osobni interes. Nemate repova, dubioza, afera, skandala, privatno ste realizirani, a ljudi se opet pitaju zbog čega se onda kandidirate. Neki su odgovor na to pitanje pokušali naći u GUP-u kao prepreci vašim ulaganjima. Koji je, zapravo, vaš problem s GUP-om?
– Nemam problem s GUP-om nego s grijehom nečinjenja u gradskoj upravi.
Na Trsteniku smo planirali gradnju kompleksa u kojemu bi, osim uslužnih sadržaja, napravili reprezentativno sjedište tvrtke Tommy i javnu garažu kapaciteta 150 do 200 mjesta. Zemljište je kupljeno prije 15 godina, a projekt smo pokušali pokrenuti prije desetak godina, ali do danas se ne možemo maknuti s mrtve točke.
Išli smo redovnom procedurom, bez linkova, lobija i pritisaka, riječ je o građevnom području koje ne traži preinaku i nema igara oko vrijednosti zemljišta, tražili smo samo da nam se daju uvjeti gradnje.
To su stvari koje se rješavaju za 3, 6 ili 9 mjeseci. Razgovara se. Ako, kao investitor, ne možete dobiti ono što bi htjeli, kaže vam se što možete. Mi u Splitu to čekamo već desetak godina. Očito nisam u igrama, kalkulacijama, interesnim grupama i političkim vezama, ali ja to i ne želim.
Želim regularnim putem riješiti problem, a nailazim na neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje. Istovremeno, gledam i vidim, kao i drugi građani, što se sve u Splitu odobrava i gradi.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
