Čarobno Lastovo od turističke navale čuva udaljenost, trajektom od Splita treba punih pet sati, ali svejedno ga je lani posjetilo oko deset tisuća turista. I to, što je zanimljivo, većinom stranaca, najbrojnijih Slovenaca, te Srba, Nijemaca, Čeha, Talijana, Poljaka, Francuza, gostiju iz Bosne i Hercegovine itd. Daljina otok čuva i od apartmanizacije. Iako, većina turističkih kreveta i na Lastovu jest u privatnom smještaju. Među 290 registriranih turističkih objekata svega su po jedan hotel i hostel, te dva kampa, a ostalo - cimerfraj, navodi Večernji list.
Domaćini mini resorta s dvije kuće za najam, restoranom, vinotekom, tri bazena, jacuzzijem, saunom... u uvali Zaklopatica, domaći su ljudi, obitelj Jurica. Od ranije su imali restoran, a snaha iz Splita se odlično uklopila. Mladi bračni složno je prionuo uhodanom poslu s restoranom, a hrabro su se upustili i u preuređenje stare obiteljske kuće za iznajmljivanje. Prve su goste u svoje apartmane primili prije 12 godina i nisu požalili. Posao su u međuvremenu i uspješno proširili, ali, reći će danas Dajana Brajčić Jurica, bilo je prilično mukotrpno.
- Bilo je tu svakakvih faza, od samih početaka sa spavanjem na betonu, bez struje i vode, s dvije bebe, i gradnje, preko kuhanja, čišćenja, konobarenja i dizajniranja do administracije, bukinga, vođenja društvenih mreža i ne znam čega svega ne. Poduzetništvo jest kreativno, ali i prilično iscrpljujuće - prisjeća se početaka lastovska snaha Dajana Brajačić Jurica.
- Otvaramo tek 1. svibnja i radimo do sredine listopada. Na žalost, punim kapacitetom radimo samo srpanj i kolovoz. Jako se trudimo produljiti sezonu, svake godine nudimo neku dodatnu vrijednost - kaže Dajana. - Najveći izazov nam je oformiti tim s tako kratkom sezonom. U proljeće počinjemo s nekoliko zaposlenih, a u špici nam treba i 15 ljudi. To je ogroman problem, praktički je nemoguće dobiti profesionalca na samo dva mjeseca. Inače, imamo radnike i iz Bosne, Srbije, a u najkritičnija dva ljetna mjeseca ispomažemo se uglavnom studentima ili, ako nam se posreći, nekim kome odgovara ljetni posao od samo dva mjeseca.
Na Lastovu, s kratkom sezonom, nije lako konkurirati ni plaćom. Kad bi, kaže sugovornica Večernjeg, na šest mjeseci zaposlila desetak ljudi, bankrot bi bio siguran. Istina, u odnosu na prije 12 godina cijene jesu rasle, prihodi su veći, ali ne toliko. - Neki na kopnu profesionalnog konobara mogu platiti i 1.500 eura, ali mi si to, nažalost, ne možemo priuštiti - iskreno govori Dajana i otkriva da će ove godine njeni apartmani goste dočekati s istim cijenama kao lani.
- U vansezoni ih ne planiramo dizati, eventualno u samoj špici, ali to će ovisiti o potražnji. Lani je bilo dosta govora o toj temi, dio gostiju možda radi toga ovog ljeta i neće doći u Hrvatsku. Ali, ja ne mislim da su poskupljenja sama po sebi loša. Nije problem kad uz cijene raste i kvaliteta. Uostalom, zar nije bolje imati manje gostiju uz više cijene? Vidjela sam u nekim zemljama kako izgledaju overturizam i nepovratno uištena obala. Tako nešto ne smijemo riskirati. Problem je možda što smo u jednoj godini imali masovno dizanje cijena, a da, pri tom, nisu svi to opravdali i kvalitetom svoje usluge - smatra Dajana i dodaje da Hrvatska po njenom i ne treba biti jeftina destinacija.
