Proteklih dana pratili smo dva izuzetna dalmatinska glazbena događaja.
U Zadru, koncert prigodom trideset godina odlaska Tomislava Ivčića, te Festival dalmatinske šansone Šibenik, 2023. Podosta različiti doživljaji u malom radijusu, ali s limesom zadanim zajedničkim nazivnikom. Ipak, Zadar (Forum) je bio nenadmašiva retrospektiva, dirljiva i duševna. A nove večeri Šibenika trebaju tek iznjedriti autore i/ ili podosta pjevača. Nažalost, stihove, kao stihopisac, a ne tekstopisac, kako kaže g. Fodor), nisam baš razumio.
Ništa neće biti isto
Šibenska šansona dala je puno bezvremenskih skladbi. Teško je ih čak nabrojati nakon toliko godina, unatoč nekim retrospektivama. Zaista, malo je reći, nedostajat će „ruka“ gospodina Dušana Šarca. Imao sam privilegiju popričati s njim, čak ponekad i u zimskoj šibenskoj Kalelargi. Tada nismo pričali o glazbi.
Žao mi je što se gospodin i umjetnik, povlači. Da ništa neće biti isto, svjedoci smo već bili sinoć. Jednom sam negdje rekao, ako doživim godine: želio bih imati gard g. Šarca. Međutim to je nemoguće, jer gospodin Šarac je samo jedan. Postoje samo imitacije i gluma.
Kod glume ću razlikovati dirigente, pretenciozno. Postoje zatajne osobe (pa su čudne), postoje zatajni glumci, pjevači i klape (manje ih je, pogotovo ljeti, pun ih je FB).
Dakle, u Zadru su se skupili svi. Veliki i mali. Ne znam tko nije pustio suzu. Iako sam se povukao iz glazbenog svijeta, nisam se povukao iz praćenja lipoga. To mi nitko ne može zabraniti. I u Zadru likom, i u Šibeniku potpisom, primijetio sam ime Saše Miočića.
Pa nisu to Glembajevi
Iskreno, u Šibeniku me g. Miočić baš nije „kupio“, jer ne poznajem taj žanr. Ali, prvotno, na Forumu, ajme. Malo sam ga fejsao, prijatelj je s mojom rodicom, a što mi je jako drago. (Bravo Mirta). Mladi gospodin drži sve pod kontrolom, svira, dirigira…opravdava sva moja promišljanja o drugim dirigentima lakoglazbenih nota, koji mašu, skaču, znoje se… Zašto?
Pa, dalmatinska pisma je odmor duše i tila. Čemu drama? Pa nisu to Glembajevi. Priznajem, i ja sam nekad bivao u napetostima festivalsko nagradnih iščekivanja. To je mladost. Osobno mi se, na ovoj Šansoni, sviđa pjesma malog Brkljače (u potpisu g. Rus). Malo „miriše“ na Kemala, ali trebamo se vraćati starim vrijednostima. To je esencija.
Esencija koje su dale obje večeri. Jedna više, druga manje. I sidnimo za stol za kraj. Autor sam Kuće kraj ferala. Moj je pokojni otac, Nadan Juraga, pred kraj, uvijek tvrdio da sam Starog stola, autor ja. Pomiješao je dvi pisme.
To je Dalmacija.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dalmacija Danas.
