Sto godina od praizvedbe, kultni Hajdukov grb, pozitivni šušur u Hrvatskom narodnom kazalištu, autorski tim i ansambli splitske nacionalne kuće u užurbanom poliranju posljednjih finesa uoči premijere „Kraljice lopte“. Jedina svjetska opereta posvećena nogometnom klubu još je jedno od epohalnih djela glazbenog genija Ive Tijardovića čija su partitura i dramaturške postavke vapile za novim timom koji će priči o dvije vrste ljubavi udahnuti novi život. Uoči premijere zavirili smo iza kulisa „Kraljice lopte“.
Glazbeni je dio operete u sigurnim rukama maestra Davora Kelića koji nam objašnjava izazove Tijardovićeva sjajnog djela, a na komentar da su uspješno doskočili svim potencijalnim zamkama s osmijehom kaže da još uvijek doskaču.
„Rad na Tijardoviću vrlo je izazovan jer se djelo jako dugo nije prikazivalo. Nema snimki, nema produkcije koju možemo pogledati, nema nečega s čim ovo možemo usporediti. Odmah smo shvatili da je na djelu potreban jedan dramaturški zahvat, samim time to direktno utječe na songove i dio prepjeva, ali jako smo se držali toga da ne smijemo dirati u rad maestra Tijardovića, da moramo postaviti jasnu granicu u prilagodbi naše izvedbe današnjoj publici. Dali smo svoj autorski pečat maestrovoj autentičnoj ideji, što je bilo vrlo izazovno. U opereti je ključno da svi izvođači jako dobro pjevaju i glume, zato smo posebno radili na dikciji i razumljivosti teksta. Ova je opereta u zatvorenu prozoru puna zvuka orkestra, stoga se prilagođavamo akustici i stavljamo razumijevanje na prvo mjesto. Svi slapstick komični momenti moraju biti jasni. Jako uživam u radu na ovome projektu, svi uključeni zbilja su divni umjetnici i ljudi spremni na suradnju i vrijedan rad, zato probe teku brzo i zanimljivo. Jako se veselim trenutku kad će i publika dati svoje mišljenje o našem radu.“
Sveprisutna redateljica Kristina Grubiša pomno motri baš svaki aspekt predstave uoči generalne probe, a od operete očekuje mnogo smijeha, optimizma i novih hitova.
„Godinama živim ideju 'Kraljice lopte' u Hrvatskom narodom kazalištu u Splitu, bilo mi je jako važno da je postavimo, s velikim poštovanjem prema maestru Tijardoviću i njegovu predanom radu, s razumijevanjem ljubavnih priča koje se pojavljuju u tekstu, a isto tako i s razumijevanjem važnosti nogometa i Hajduka za identitet grada. Hvala Hajduku na onom najvažnijem – što im je toliko stalo da sto godina nakon praizvedbe imamo ovo djelo na daskama nacionalnog kazališta. Mislim da je autorski tim napravio izuzetan posao – čekaju vas divna scenografska rješenja Kristijana Popovića, koji je sjajno riješio prikaz nogometne utakmice, Malte i Splita, prelijepi realistični kostimi Ane Roko, rijetko viđena koreografska rješenja Raffaelle de Luca, a dramaturg Patrik Gregurec i maestro Davor Kelić ljudi su koji doslovno dišu ovu operetu, nad kojom smo proveli toliko vremena i razmijenili milijun ideja. Ansambli daju sve od sebe da pokažu ljepotu operete čija je zahtjevnost publici često nevidljiva – nije lako istovremeno glumiti, pjevati i prenositi čistu emociju kojom se Tijardović majstorski branio i u najtežim vremenima. Vjerujem da je njegova opereta napisana da nam omogući nadu i smijeh – nadam se da nijedno neće izostati. I znam da se nakon nje više neće pjevušiti samo 'To njeni knedla', nego i mnogi drugi hitovi.“
Glumac splitskog HNK-a Pere Eranović utjelovit će Matjeja Prohasku, a slaže se sa superlativima koje sjajni tandem Grubiša-Kelić pripisuje Tijardovićevu djelu.
„Publika će uživati s nama, napravili smo predivnu predstavu koja je puna romantike i iskrenog zanosa. Na trenutke je toliko neobično lijepa da čovjeka odnese u sanjarenje. Blagoslov je kad se u ovakvoj priči spoje naša tri ansambla, Opera, Balet i Drama, da napravimo zasluženi omaž našem velikanu Tijardoviću, ali i jednom od statusnih simbola Splita, našem Hajduku. Uživao sam ovih mjesec dana, a vidim da i ostali izvođači dijele moje mišljenje. Zabavljamo se na ovim završnim probama i mislim da smo napravili nešto stvarno prekrasno.“
Scenograf Kristijan Popović uveo nas je u estetiku predstave.
„Iako sam kao likovni umjetnik skloniji suvremenijem pristupu radovima, ova opereta je jednostavno zahtijevala da bude odrađena na estetski prikladan i nostalgičan način. Estetika scenografije kroz prizore Starog placa i splitske ulice referira se na kultne serije 'Naše malo misto' i 'Velo misto', a jedan od najzahtjevnijih scenografskih zadataka ovog projekta bio je pronaći način kako dostojno prenijeti nogometni teren na kazališne daske, a da pritom funkcionira u kazališnom kontekstu. Kako je izvorna 'Kraljica lopte' izvođena na Starom placu, ideja nogometnog terena na pozornici, gdje je zbor jedna, a publika druga strana tribine bila je logična, uz kazališni portal kao imitaciju TV ekrana koji 'prenosi' utakmicu. Kako nogometne tribine zauzimaju puno prostora, bilo je potrebno sva tri čina operete s četiri scenografske promjene upakirati u tri elementa, što je zahtijevalo puno posla. Od srca bih zahvalio cijelom tehničkom osoblju HNK Split i asistentici Matei Tošković koji su imali strpljenja i volje ostvariti poprilično zahtjevnu scenografiju u vrlo kratkom vremenskom periodu i koji su mi pružili jednu od najugodnijih projektnih suradnji do sada i bez kojih ovakav zahvat u tako malom vremenskom roku ne bi bio ostvariv.“
Patrik Gregurec, dramaturg i autor adaptacije libreta, pun je riječi hvale za autorski tim i izvođače.
„Tijardović je u 'Kraljici lopte' našao vrlo zanimljiv spoj dviju ljubavi – romantične ljubavi i ljubavi prema sportu. Jedno utječe na drugo, jedno proizlazi iz drugog, preko sporta se mijenja perspektiva romantične ljubavi, a preko romantike dobivamo novi pogled na nogomet. U libretu je bilo mnogo zanimljivih mjesta koja je bio užitak proučavati i adaptirati za suvremenije vrijeme, iako namjerno zadržavamo originalnu modu Tijardovićeva vremena. Maestro je u originalnom libretu sjajno spojio sport i kazalište, a isto tako mi spajamo moderno i klasično: u glazbi, kostimima, koreografiji, čitavoj izvedbi. Koreografija, primjerice, objedinjuje balet i suvremeni ples, a glumačke geste i gegovi koje 'Kraljica lopte' traži nisu jednostavni, zbog čega izvođači zaslužuju posebne čestitke. Autorski je tim genijalan – ljudi s različitim iskustvima pokazali su se kao vrhunski umjetnici u svojem polju, a i umjetnici s debelom kožom. Najviše sam radio s glumcima, jako su me ugodno iznenadili, osobito Stipe Radoja i Bojan Brajčić koji su u svojim dijalozima napravili neke improvizirane virtuozne scene u scenama. Pohvaljujem i sve druge glumce, ali i soliste, operne pjevače koji moraju pokazati zavidan glumački talent. Svi su se odlično snašli u tim zahtjevnim postavkama gdje se od pjevača očekuje kompleksna gluma, a od glumaca izvrsno pjevanje. Nadam se da će publika uživati u izvedbi.“
