Prošlo je točno 40 godina otkako su maturirali suradnici u razrednoj nastavi i predškolskom odgoju iz splitske škole Vladimir Nazor. Generacija poznata kao "Šuvarova", prema reformi školstva iz tog vremena, ponovno se okupila – i to u velikom broju, iz svih krajeva svijeta.
"Ni dan danas ne znam šta znači suradnik u razrednoj nastavi, ali mi smo ta Šuvarova generacija. Nakon prva dva razreda opće srednje škole morali smo se opredijeliti za neki smjer. Naš program bio je nešto kao gimnazija, koja tada nije postojala. Razredi su uglavnom bili puni cura i malo momaka", prisjeća se Rea Karničić, jedna od članica generacije i inicijatorica okupljanja.
Matematika ne vara
Ideja o okupljanju rodila se sasvim slučajno, susretom dvoje starih prijatelja.
"Prije par mjeseci srela sam Borka Bebića, mog dugogodišnjeg prijatelja koji je bio razred do našeg. Kad mi je rekao da nam je ove godine 40 godina mature, mislila sam da je lud. Nikako nisam mogla prihvatit da je toliko godina prošlo jer ja ne želim ostarit. Ali brojke čine svoje i matematika ne vara", kaže Rea.
Od tada su krenuli u potragu za svima iz razreda – nimalo lak zadatak jer su mnoge djevojke promijenile prezimena, mnogi su napustili Split, a tragovi su se s vremenom gubili.
Nakon višemjesečne potrage, trud se isplatio – gotovo svi su pronađeni. Neki su za ovu posebnu prigodu stigli iz Amerike, Francuske, Italije, Njemačke, Srbije, Švicarske, Zagreba… dok su neki još uvijek tu, nasuprot škole.
"Bilo je emotivno i lijepo. Uć u školu ponovo nakon 40 godina i sjest u svoju klupu ne samo da vrati sjećanja nego na trenutak stane vrijeme i jednostavno uživaš u tom osjećaju", opisuje Rea.
Susret nije bio potpun bez njihove razrednice, profesorice Hanije Vrščaj.
"Osobno mi je bilo puno drago da nam je došla i naša profesorica i razrednica Hanija Vrščaj, koja ne samo da izvrsno izgleda nego je još uvijek puna duha i elana", kaže Rea s osmijehom.
Korteđavanje i Riva za kraj
Nakon dirljivog okupljanja, uz obećanje da će se uskoro opet vidjeti, slavlje se nastavilo na splitskoj Rivi.
"Spustili smo se na najljepšu Rivu na svitu, sjetili se korteđavanja 'na pitarima' i razišli duboko u noć", završava Rea.
Emotivno, iskreno i nostalgično okupljanje još jednom je pokazalo kako vrijeme ne može izbrisati zajedništvo koje se rodi u školskim klupama.
