Glavni razlog zbog kojeg je Ivana Joksić (32) iz Beograda prije šest godina bila upisana na listu čekanja za novu jetru bila je njena želja da jednog dana postane majka, što ne bi bilo moguće da nije uspešno prošla transplantaciju, prenosi Index.
Danas je u sedmom mjesecu trudnoće, kćerkici planira dati ime Sofija, po tragično preminuloj petnaestogodišnjoj djevojčici, čiju je jetru Ivana dobila 2018. godine.
"Bila sam potpuno žuta"
"Moja koža promijenila je boju, bila sam potpuno žuta. Tada sam znala da je u pitanju nešto ozbiljno. Parametri koji pokazuju stanje jetre nisu bili kako treba, zbog čega sam otišla na pregled u Univerzitetski klinički centar Srbije (UKCS), vjerujući da ću dobiti neku terapiju i to je sve. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću ubrzo biti na listi za transplantaciju organa. Doktorica u Kliničkom mi ništa nije govorila, samo me je upućivala na razne analize, pa sam otišla u drugu ustanovu, da pitam za mišljenje. Tamo mi je doktor direktno rekao da mi je neophodna transplantacija ukoliko želim normalno živjeti i jednog dana postati majka", prisjetila se.
"Ostala sam neko vrijeme u bolnici, na isptivanjima, a moja doktorica i dalje nije spominjala transplantaciju, dok jednog jutra nisam pogledala u svoj karton i vidjela da moram proći kroz desetine pregleda, koji se rade kandidatima za transplantaciju jetre. Tada mi je i ona saopćila teške vijesti i stavila me na listu čekanja kao prioritet. Ispostavilo se da sam imala promjenu na jetri, koja je mogla biti kancerogena, a u tom slučaju ne bih ni mogla dobiti novi organ", ispričala je.
Već je počela i odustajati - dobila je virus s kojim se teško borila, tvrtka u kojoj je radila joj je ukinula zdravstveno... Počela je odustajati, nije više imala snage, priča Ivana. No, jedan poziv je sve promijenio.
Poziv joj promijenio život
Dok je na šalteru za zdravstveno čekala red, zazvonio je telefon.
“Nisam se javila jer sam bila u gužvi, a i bio je nepoznat broj. Kada sam sve završila, okrenula sam ga. Bio je to poziv koji tisuće ljudi čeka godinama, a ja sam eto, samo tri tjedna. Javila se doktorica koja mi je rekla da se pojavio organ koji mi po svim parametrima odgovara. Poslije toga je ništa nisam čula od uzbuđenja, pa mi je više puta ponovila gdje da dođem, kada, i što da kažem”, prisjetila se.
Ivana je ubrzo stigla u Klinički centar, a s njom su čekala još dva kandidata.
“Nismo progovorili ni riječ. Bila sam najmlađa među njima. Imala sam tada 26 godina. Bila je sa mnom jedna žena koja je imala 50 i čovjek iz Niša sa 60 godina. Pozvani smo po krvnoj grupi i stupnju hitnosti. Saznala sam da sam pozvana kao rezerva. Osim tog žutila, izgledala sam dobro, pokretno i vitalno, ali sam unutra bila katastrofa. Ta žena je trebala primiti organ, ali je imala brojne kontraindikacije i doktorka je rekla da sam tada ušla kao ‘rezerva s klupe i odigrala utakmicu života’", priča Ivana, koja je danas ponosna članica Udruženja Zajedno za novi život.
"Uzimala nam je anamnezu, pogledala me i namignula mi. U tom trenutku znala sam da je to moja noć. Kada su mi saopćili da idem u salu, nisam se mogla radovati, jer sam bila svjesna da se dvoje ljudi vraća kući s bolesnim organom u sebi. U kafiću pored Kliničkog, sjedila je moja obitelj, a za stolovima pored njihovog obitelji ovo dvoje ljudi i svi su čekali da vide tko je prošao. To su jezive scene i jako teški momenti", kaže. 10 dana kasnije bila je doma.
Danas je trudna, a kćeri će ime dati po donorici
"Jedan od glavnih razloga za transplantaciju bio je što sam htjela postati majka, jer mi je rečeno da ako ne dobijem novi organ, u stanju u kojem sam bila ranije, ne bih preživjela trudnoću. Porođaj je uvijek rizik, ali sada sam vitalna, čuvam se i dobro se osjećam, iako je strah uvijek prisutan. Prije nego što sam zatrudnjela rekla sam doktorima da planiram dijete i onda sam uz njihove savjete izbacila sve lijekove, osim jednog koji moram uzimati. Doktoru, koji mi vodi trudnoću, sam prva trudnica koja je prošla kroz transplantaciju, pa je vrlo obazriv, ali vjerujem da će sve biti u redu, iako još nismo razgovarali o porođaju, hoće li biti prirodnim putem ili na carski rez. Imala sam prilikom transplantacije operaciju na abdomenu, pa bi s carskim bila druga, tako da postoji mogućnost da bude i prirodno", priča.
Nosi djevojčicu za koju je ime smislila još 2018.
"Poslije operacije je prošlo neko vrijeme, a onda su me pozvale majka i sestra djevojčice koja je bila moja donorica, točnije čiju sam jetru dobila 2018. Zvala se Sofija i preminula je nažalost sa samo 15 godina, nakon što je popila ecstasy koji je otišao na mozak. Od tog dana u kontaktu sam s njenom obitelji, a čim sam saznala da sam trudna, odmah sam im javila. Rekla sam im tada, da ako bude djevojčica zvat će se Sofija. To smo moj muž, koji je u vrijeme transplantacije bio moj momak, i ja, dogovorili još tada, jer živa sam danas samo zahvaljujući njoj", zaključila je Ivana.
