Nakon mjesec dana nogometa i utakmica u 11 gradova iz 11 zemalja nikad čudniji EURO stigao je do kraja, večeras od 21 sat Engleska i Italija na Wembleyju igraju finale Europskog prvenstva.
Englezi su u lovu na prvi trofej nakon 1966. godine kad su na domaćem terenu osvojili Svjetsko prvenstvo. Ovo finale igra se na istome mjestu, ali na novom stadionu na kojem će biti oko 68.000 uglavnom engleskih navijača. Talijani su dobili nešto manje od 8000 ulaznica za navijače koji imaju prebivalište u Engleskoj ili Irskoj, a još 1000 navijača može doći iz Italije isključivo s negativnim PCR testom.
Englezi su neslužbeni domaćin ovog Eura jer su bili domaćin svoje skupine, kao i završnice, a prvim mjestom u skupini ispred Hrvatske, Češke i Škotske su izborili pravo da sve osim četvrtfinala igraju svom terenu. Pomalo ironično, jedini susret van Londona Englezi su odradili baš u Rimu, protiv Ukrajine.
Talijani su također odradili grupu kod kuće, u Rimu, ali se nakon toga nisu vraćali kući. Nadaju se da će u Rim sljedeći put sletjeti s peharom u rukama. Talijani su već bili u Londonu, u osmini finala kad su se u produžetku provukli protiv Austrije, a nakon toga slijedio je München pa povratak u Englesku.
Kad se sve zbroji i oduzme po pitanju igara i dojma, većina se slaže da ćemo u finalu ipak gledati dvije najbolje momčadi.
Roberto Mancini stvorio je vrlo homogenu Italiju, ali ipak atipičnu ekipu koja voli igrati, voli loptu, napad i mnogo golova. Svi smo navikli na Talijane koji se provlače s 0:0 i pogotkom u nadoknadi, a ovo nisu ti Talijani.
S druge strane, Gareth Southgate na raspolaganju ima talent i širinu s kojima se usporediti mogu možda samo Francuzi, ali Englezi ovaj put nisu samo skup zvijezda bez poveznice i plana, ova Engleska je pomalo dosadna i pragmatična, ali zna što želi i kako do toga doći.
Euro je obilježila polufinalna utakmica Engleza sa Dancima (u regularnom dijelu utakmice bilo je 1:1), kada je u 104. minuti nakon pada Sterlinga u kaznenom prostoru dosuđen penal, VAR i sudac su nasjeli na teatralni pad i Kane je iz odbijanca pogodio mrežu za finale.
Od tad već četiri dana do danas mediji i društvene mreže bruje o namještaljci i pogodovanju Englezima, što je samo dodalo ulje na vatru činjenici da Englezi praktički cijeli EURO igraju doma i da zbog strogih mjera gostujuće ekipe nisu u ravnopravnom položaju podrške navijača.
"Poštujemo protivnika, talijanski igrači su fantastični, imaju dobar taktički plan, imaju iskusnog trenera i u nevjerojatnoj su seriji. No, mi imamo svoje adute. Ako prerano počnemo razmišljati o trofeju, sve bi moglo loše završiti", kazao je Southgate koji ima nevjerojatno težak posao.
Englezi u svome prvom europskom finalu nakon dva poraza u polufinalima, 1968. i 1996. upravo u Engleskoj, Talijani igraju svoječetvrto finale. Naslov 1968. osvojili su bacanjem novčića nakon 0:0 protiv Jugoslavije na domaćem terenu, a nakon toga gubili su finala 2000. (zlatnigol Trezegueta) te 2012. kad su mnogo bolji bili Španjolci.
"Želimo uživati u tih 90 minuta. Englezi su uvijek imali dobre momčadi, a posljednjih godina nije ih pratilasreća. Sutra će biti sjajna utakmica na punom stadionu, a to je nešto divno za sve koji vole sport", kazao je Mancini.
Dvije velike momčadi i velike nogometne nacije, domovi najvećih klubova svijeta i mnoštva velikana ove igre. Na nikad čudnijem prvenstvu red je i da finalisti budu ekipe atipičnog stila za svoje nogometne kulture, i to predstavnici dva velikana koji na Eurima nemaju velikihuspjeha.
