Nikolina Lulić, novinarka Slobodne Dalmacije, koja je u fokus javnosti došla nakon verbalnog napada Bojana Ivoševića, napisala je tekst u kojem se osvrnula na temu koja je rezultirala ostavkama Gradonačelnika i Zamjenika gradonačelnika, ali i podignutom optužnicom od strane DORH-a.
Njezin tekst objavljen na portalu Slobodne Dalmacije, prenosimo dijelom, a cijeli možete pročitati OVDJE:
"Tekst koji upravo namjeravate čitati jedan mi je od najtežih koje sam napisala otkad radim u "Slobodnoj Dalmaciji", a to je zadnjih 18 godina.
Umjesto da uređujem svoju rubriku i radim svoj posao, ja sam primorana zbog zadnjih istupa gospodina Bojana Ivoševića i cijele ove užasne situacije u kojoj sam se, ni kriva ni dužna našla, braniti svoje ljudsko i profesinalno dostojanstvo. Ispovjediti moj život od trenutka kad me te nedjelje navečer, 6. veljače, gospodin Ivošević nazvao na mobitel.
Da mi je netko samo dan prije toga rekao da će jedan tekst o sadnji stabala na Marjanu dovesti do ovoga čemu cijeli grad svjedoči danas, ja bih mu rekla da je – lud. Međutim, prošlost se ne može vratiti, ali zato sada osjećam ljudsku, profesionalnu i moralnu obvezu da kažem javnosti kako sam ja doživjela sve ovo što se događa, za mene preduga dva mjeseca.
Detalje i kronologiju našeg razgovora, morate znati, ne mogu podastrijeti do u detalje, jer je to naprosto – neprepričljivo. To sam ponovila i u svom iskazu nadležnim tijelima. No, pokušat ću najvjernije što mogu rekonstruirati situaciju.
Dakle, te nedjelje navečer, jedne od slobodnih kada nisam bila dežurna, nešto iza 19 sati me nazvao gospodin Ivošević. Odmah je ko iz topa ispalio kako nas nije sram što lažemo oko sadnje stabala i da će nas prijaviti HND-u jer optužujemo gradonačelnika Ivicu Puljka za laž (radilo se o navodu da su na Marjanu nakon 30 godina posađena prva stabla).
Ja u tom trenutku pojma nisam imala o čemu se radi (bio mi je neradni vikend), pokušavala sam pohvatati konce koji je uopće tekst u pitanju, ali bujicu uvreda iz njegovih usta nisam mogla zaustaviti. Tek nakon pet minuta uspijem shvatiti što je na stvari, molim ga da mi pošalje link na tekst, da ću provjeriti. On ga šalje, ja čitam, zovem dežurne kolegice na portalu i printu da mi kažu detalje. Drugi put ja njega zovem povratno kad sam doznala kako je do tog teksta došlo.
Naime, nakon te objave o sadnji na Facebooku Grada Splita koju smo na portalu Slobodne Dalmacije prenijeli, u nastavku teksta smo podsjetili kako je upitno koliko ima istine u izjavi da se sadi prvi put u zadnjih 30 godina, podsjetivši javnost kako je upravo na Facebook stranici Dnevna doza splitskog nereda, kojoj je Ivošević bio glasnogovornik, dvije godine ranije osvanuo video na kojem se tzv. Zelena gerila na Novu godinu 2020. hvali kako je na Marjanu sadila česminu i čemprese. I to nelegalno.
Ja sam mu ponudila da demantira članak i da ćemo objaviti ispravak, što je on kategorički odbio uz obrazloženje kako smo ga tom objavom već jednom ubacili u blato i da drugi put u blato neće ulaziti.
Pitala sam ga što onda želi, na što je on odgovorio da će, ovisno o našim potezima te večeri, ovisiti hoće li nas sutradan ujutro prijaviti HND-u ili neće. Ja sam to shvatila ovako – ili maknite tekst ili ide prijava.
Mislim da je time druga runda razgovora završila, sjećam se da sam već u totalnoj panici nazvala glavnu urednicu i pokušala prepričati čemu sam upravo svjedočila, na što me ona pokušala smiriti jer sam, kasnije mi je to priznala, zvučala skroz nesuvislo.
U zadnjem telefonskom razgovoru Ivošević me opet zove i kaže kako sve ovo što mi govori nije ništa osobno, kako on nema ništa protiv mene, već općenito protiv načina obrađivanja tema "Slobodne Dalmacije" koja se okomila na njega jer Grad nije htio, kako je kazao, 'Slobodnoj' platiti 450.000 kuna za panele.
Ostala sam zatečena jer nisam imala pojma o čemu priča. Nisam znala kako ga zaustaviti, čak sam u nekom trenutku rekla da se za sve primjedbe obrati mojoj glavnoj urednici. A on mi je kazao da želi da joj sve ovo prenesem, da ju je sreo uživo te joj preko mene poručio kako se nada da je prije spavanja kad se sjeti njega srce barem malo 'štrecne'.
Iako je tijekom cijelog razgovora zapravo konstantno vikao, njegov najgori istup bijesa nastupa kad je počeo nabrajati tekstove koje je "Slobodna" objavila o njegovom ocu, o kaznenoj prijavi protiv njega zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju prema židovskom narodu koja je odbačena nakon što je platio kaznu od 7000 kuna, o pisanju kolege Ante Tomića u njegovoj kolumni u kojoj se dotakao njegovog postupanja u slučaju sanacije krovišta u Dominisovoj, kad je ulicu okupirala interventna policija..."
