Potrošili ste sav godišnji odmor, a životne okolnosti zahtijevaju da izbivate s posla? Neplaćeni dopust je opcija, no ključno je znati da postoje dvije potpuno različite situacije – jedna ovisi o dobroj volji šefa, a druga je vaše neosporivo zakonsko pravo.
Život ponekad piše nepredvidive scenarije koji se ne uklapaju u zakonom propisanih minimalno četiri tjedna godišnjeg odmora. Bilo da se radi o obrazovanju, putovanju, rješavanju važnih osobnih pitanja ili brizi za člana obitelji, mnogi se radnici u jednom trenutku nađu u situaciji da im treba dodatno slobodno vrijeme. Rješenje može biti neplaćeni dopust, institut reguliran Zakonom o radu, no njegovo korištenje ovisi o okolnostima. Važno je znati da nije svaki zahtjev za neplaćenim dopustom isti, a ovisno o razlogu, mijenjaju se i prava i obveze kako radnika, tako i poslodavca. U praksi, postoje dvije temeljne vrste neplaćenog dopusta, a ključna razlika je u tome ima li poslodavac uopće pravo odbiti vaš zahtjev, piše Poslovni.
Najčešći oblik neplaćenog dopusta onaj je koji radnik traži zbog osobnih potreba koje nisu vezane uz hitne ili zdravstvene situacije. To može biti želja za duljim putovanjem, pohađanje tečaja ili edukacije koja nije u organizaciji poslodavca ili bilo koji drugi privatni razlog. U tom slučaju, radnik podnosi pisani zahtjev poslodavcu, ali odobrenje ovisi isključivo o dogovoru. Zakon o radu navodi da poslodavac “može” odobriti dopust, što znači da ga jednako tako može i odbiti bez posebnog obrazloženja. Odluka je u potpunosti diskrecijska i ovisi o organizaciji posla, potrebama tvrtke i politici poslodavca. Ako se dopust odobri, njegovo trajanje nije zakonski ograničeno, već se definira sporazumom, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Ukoliko postignete dogovor s poslodavcem, važno je znati što se događa s vašim statusom. Za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta, prava i obveze iz radnog odnosa miruju. To znači da radnik ne prima plaću, a to se vrijeme u pravilu ne uračunava u radni staž. Ono što je još važnije jest status mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Poslodavac vas za vrijeme trajanja takvog dopusta može odjaviti iz sustava obveznih osiguranja, neovisno o trajanju dopusta. U tom slučaju, teret uplate doprinosa pada na vas ako želite zadržati kontinuitet osiguranja. Također, za vrijeme mirovanja radnog odnosa zabranjeno je sklapati ugovor o radu s drugim poslodavcem. Preporučuje se da se svi detalji, od datuma početka i završetka do uvjeta povratka, definiraju pisanim sporazumom kako bi se izbjegli mogući nesporazumi.
Međutim, s velikim izmjenama Zakona o radu koje su stupile na snagu početkom 2023. godine, Hrvatska je uvela i potpuno novu kategoriju neplaćenog dopusta koji predstavlja zakonsko pravo radnika. Cilj ove promjene bio je usklađivanje s europskim direktivama o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, s posebnim naglaskom na skrb o članovima obitelji. Time je stvoren mehanizam koji radnicima omogućuje izostanak s posla u osjetljivim životnim situacijama, a da pri tome ne ovise o dobroj volji nadređenih. Ova je novost značajno ojačala prava radnika u situacijama kada se moraju posvetiti brizi za svoje najbliže, što je do tada bilo nedovoljno regulirano.
Kada poslodavac ne smije reći ne
Prema novim pravilima, svaki radnik ima pravo na pet radnih dana neplaćenog dopusta godišnje radi pružanja osobne skrbi. Ovo pravo možete iskoristiti ako je skrb potrebna članu uže obitelji (poput supružnika, djeteta ili roditelja) ili osobi koja s vama živi u istom kućanstvu, a kojoj je pomoć neophodna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga. U ovoj situaciji, poslodavac vaš zahtjev ne smije odbiti. Iako ima pravo tražiti odgovarajući dokaz kojim potvrđujete potrebu za pružanjem skrbi, poput liječničke potvrde, konačna odluka o odobravanju dopusta nije na njemu. Važno je naglasiti da se radi o pravu koje se ostvaruje na godišnjoj razini i ne može se prenositi u sljedeću godinu, piše Poslovni.
Ključna razlika u odnosu na “dogovorni” neplaćeni dopust jest i status radnika. Tijekom korištenja ovih pet dana dopusta za pružanje osobne skrbi, poslodavac vas ne smije odjaviti iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Vaša prava i obveze iz radnog odnosa i dalje miruju, što znači da za te dane nećete primiti plaću, ali zadržavate status osigurane osobe preko poslodavca. Ova odredba pruža značajnu sigurnost radnicima u teškim trenucima, osiguravajući da briga za bližnje ne rezultira gubitkom osnovnih socijalnih prava. Ove izmjene dio su šireg paketa promjena radnog zakonodavstva koje su uvele i pravo na jedan plaćeni dan dopusta za hitne obiteljske razloge.
Procedura i druge vrste dopusta
Bez obzira na vrstu neplaćenog dopusta, procedura započinje podnošenjem pisanog zahtjeva poslodavcu, u kojem je potrebno navesti razlog i željeno trajanje. Nakon isteka dopusta, radnik ima pravo vratiti se na iste poslove, a ako to nije moguće, poslodavac mu je dužan ponuditi ugovor o radu za druge odgovarajuće poslove. Važno je razlikovati neplaćeni dopust od drugih oblika plaćene odsutnosti na koje radnici također imaju pravo. Primjerice, zakon jamči do sedam plaćenih dana godišnje za važne osobne potrebe poput sklapanja braka, rođenja djeteta, selidbe ili smrti člana uže obitelji.
Uz to, kao što je već spomenuto, novim zakonskim izmjenama uveden je i jedan plaćeni dan godišnje koji se može iskoristiti zbog hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesrećom, kada je neposredna prisutnost radnika nužna. Ovaj plaćeni dan za hitne situacije i pet dana neplaćenog dopusta za osobnu skrb predstavljaju dva nova prava koja radnicima olakšavaju usklađivanje poslovnih obveza s nepredvidivim privatnim situacijama. Poznavanje razlika između ovih instituta ključno je za svakog radnika kako bi mogao iskoristiti svoja prava na ispravan način i u pravo vrijeme.
