U impozantnoj galeriji vrhunskih gitarista poniklih u Dalmaciji, Natan Zlodre ima svoje zasluženo mjesto. Nametnuo se prvenstveno posebnom emocijom, dakako i znanjem, emocijom koja dolazi odnekud, a ne samo vještinom prebiranja prstiju po žicama.
To se ne uči u školama, akademijama - to se nosi, ili ima - ili nema.
Natan je dobio do sada niz priznanja, imao niz nastupa, a veliki nastup ga očekuje 23. svibnja u 18 sati u Hagu kada će svirati diplomski ispit na Kraljevskom Konzervatoriju, na kojem je proveo zadnje dvije godine studija pod mentorstvom profesora Pavela Steidla.
Od Sinja, Splita, Zagreba Poznana do Haga - po diplomu! Kako je to išlo, otkuda poticaji Natane?
- Pa možda ćete se začuditi, ali poticaji nisu dolazili od mog oca i moje majke koji su glazbenici. Čak sam se prilično kasno odlučio za gitaru, u dvanaestoj godini. I sad ću navesti prave krivce; Goran Listeš, najveći je krivac što sam se zaljubio u gitaru i prof. Zoran Melvan iz Sinja.
Tako, došlo je spontano, nenadano, ali odluka je bila moja. Nadam se da nisam i nikada neću iznevjeriti gitaru, ali i moje brojne profesore.
Ja nastavljam svoj put.
Počeo si studij na splitskoj Akademiji, i nakon toga Poljska. U ponedjeljak diplomski u Hagu?
- Da, prva godina je bila u Splitu, pa susreti s mojim profesorom dragim Goranom Listešom. On mi je bio čak i na maturi! Nakon završenom preddiplomskog studija u Poznanu (Poljska), veliki san mi je bio upoznati profesora Steidla i postati dio njegove klase. Neizmjerno sam zahvalan na cijelom iskustvu u Nizozemskoj i jako me veseli što imam priliku nastaviti učiti od profesora Steidla i nakon diplome.
Ivor u haškoj „ kontroli“
Što će čuti sretnici, tvoji prijatelji ovoga ponedjeljka?
- Na programu solo recitala su djela Scarlattija, Bacha, Paganinija, Tarrege i Albeniza, dok u drugom djelu koncerta publiku očekuje koncert za gitaru i orkestar „Fantasia para un gentilhombre“ (Fantazija za gospodina). Španjolski kompozitor Joaquín Rodrigo napisao je djelo na molbu gitarista Andrésa Segovie. Djelo se temelji na šest kratkih plesova za gitaru skladatelja 17. stoljeća, Gaspara Sanza, a titula 'gentilhombre' odnosi se na maestra Segoviu. Orkestar će zamijeniti kolega Peter Muhari (Mađarska) na čembalu.
Ali ono što me čini posebno sretnim, u petak mi dolazi mlađi brat Ivor, također glazbenik, on studira saksofon kod Gorana Tudora. Dakle, imamo sreće s profesorima!
Korona i nastupi, a sad - vrijeme „slobode“?
- Nažalost, zbog svima poznatih razloga, zadnje dvije godine nisu dopustile veliki broj koncerata i nastupa (koji nisu online), tako da sam vrijeme iskoristio za pripremu sveobuhvatnog repertoara, te je objavljen moj debitantski album „Guitar Impressions“ u suradnji s Orpheus Classical i dostupan je na svim digitalnim platformama. Album je također poslužio kao temelj diplomskog rada gdje sam istraživao fenomen sinestezije i njene upotrebe u glazbi ali i umjetnosti općenito.
Krajem lipnja me očekuju nastupi na Bach Festivalu u Dordrechtu (Nizozemska), a nakon toga se veselim i nadam što većem broju koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu.
Nadam se da ćemo te ponovno vidjeti i u Splitu na nekom koncertu, ali ono što me posebno interesira, kako na sve reagira tvoj otac veliki dirigent Hari Zlodre. I majka, sjajna pijanistica. Zanovijeta li otac?
- Nikad! Otac je zadovoljan, imamo prijateljski odnos. Kad smo zajedno pričamo o glazbi, on iz svog velikog iskustva. Isto tako i s majkom. Brat i ja smo imali sriću slobodnog izbora.
A to je velika stvar!
Prioriteti nakon diplome?
- Glazba je najveći prioroitet. imam raznih planova, idući studij, doktorat... Vraćam se početkom lipnja doma. Želja mi je biti u Hrvatskoj i bar jednom mjesečno u Hagu.
