Ako je život pjesma, siguran sam da se nalazi u liku i djelu Meri Cetinić, vrhunske umjetnice, kantautorice. Ona nam je kroz nešto više od četiri desetljeća ostavila predivne tragove u glazbi i izvedbi. O emociji da i ne govorimo. Jer bez nje nema ni glazbe. Gdje je Meri u ovim vremenima? Nađoh je na meni uvijek dragom putovanju, na zajedničkom korčulanskom tlu, u Blatu, na onom dilu Zlinja. I tako odlučih popričati sa svima nam dragom Meri…tako kako smo nas dvoje uvik pričali.
Opet Blato, opet Zlinje… Blato kao izvorište?
- Da Gorane, moja adresa je sada u Blatu na Korčuli. Živjele smo tu Ivana i ja već nekoliko godina. U djetinjstvu sam dolazila s roditeljima kod babe i dida po cijelo ljeto, a onda sam osamdesetih počela tu graditi kuću na mjestu gdje je baba imala vrtal, na Zlinjama. Sada je tu moj dom.
Evo je zazimilo, pa si mi rekla da si vazela krtur. Znači li to da nema više poljoprivrednih radova koje si ti uvik volila kad si doma, u Blatu?
- Počelo je već biti hladno u kući, trebat će uskoro počet grijat. Ovdje su zime nemilosrdne, ali i lijepe. Ne bavim se više puno poljoprivredom. Imala sam prošle godine problem s leđima. Ali mogu ići brati smokve, posadit nešto malo u vrtu…
Ajme, smokve! Obožavan ih, i bile i črne! A znam da imaš i jedne i druge. Ali nećemo sad o smokvama. Nego, vidim na fb da pratiš zbivanja na glazbenoj sceni. Reci mi što te najviše smeta na toj sceni koja se drastično promijenila od onih tvojih početaka, punih entuzijazma i s puno emocija koje si davala svakim javnim nastupom?
- Velika je razlika od onih vremena kad sam ja počinjala i bila puno aktivnija na sceni. Nismo imali ni kompjutore, nisam marila za medije i hoće li netko nešto napisati. Glazba mi je bila najvažnija. Svu sam svoju energiju, znanje i talent davala u stvaranje nove glazbe, pjesama, koncerte… Nisam imala menadžere niti neke značajnije potpore u bilo kome, pa sam se najviše oslanjala na svoj vlastiti rad i ideje. Čini mi se da danas moraš pripadati nekim klanovima ako želiš uspjeti. Tu su pjesme i kvaliteta manje važne, sve određuju neki drugi. Naravno da ima talenata i dobrih pjevača i autora, ali mi u svemu tome nedostaje više prave emocije, predanosti, kvalitetnih tekstova i skladbi. Puno toga me ostavlja ravnodušnom, čak me i iritira, a glazba bi nas trebala uzbuditi, zanositi, buditi u nama lijepe emocije, oduševljenja…
Eto, sad si na zemlji dide tvog. Je li Blato za stalno ili dok traje zima?
- Za stalno je. Ne mislim se više vraćati u grad. I Ivana mi je tu, i moji pokojni roditelji. Ljudi su prijateljski i dragi, meni bliski i otkrivam pomalo blaski život u svako godišnje doba.
Što je sa skladateljskim radom, kad ćemo ponovo nešto čuti iz tvog pera? Uostalom, ti si dugo godina pisala i pjevala, premda mnogi ne znaju da su neke od tvojih najljepših pjesama iz tvog pera?
- Da, puno sam komponirala i pisala, sama aranžirala, bavila se produkcijom. Moj najveći autorski uspjeh je skladba „Dome moj“ za koju sam napisala tekst i glazbu, a već 30 godina je jedan od najvećih hitova u Belgiji, u prepjevu „Veel te mooi“, gdje su je snimili i izvode Sanne en Erik van Neygen. Moje su pjesme i „Jubav si moja zauvik“, „Samo tuga ostaje“, duhovna „Bože moj“, “Još se zvijezde sjaje“ i mnoge druge… Sada to sve stoji, nemam inspiraciju, jer su moje misli i stanje povezani s mojom Ivanom.
Nikako ne želim zaključiti tvoje desetljećima uspješno sudjelovanje na najvišoj razini, pjevačkoj i autorskoj. Razmišljaš li ipak o nekom koncertu, tako da i brojni ljubitelji prave pjesme dođu na svoje?
- Ne razmišljam o tome, sve je u meni stisnuto u grč i bol zbog Ivaninog preranog odlaska. Ona mi je bila i velika podrška u tom mom scenskom nastupu zadnjih godina, zajedno smo radile koncerte i uživala sam u tome. Bila je veoma muzički nadarena i s njom je sve zvučalo prekrasno. Hoću li se ponovo vratiti na scenu, ne znam. Vrijeme će pokazati - rekla je Meri, jedna od Splitskih latica, pjevačica koja zaslužuje najveće pohvale.
