Mario Marović je 26-godišnji nogometaš Sloge iz Mravinaca i trenutno jedan od najpoznatijih igrača s niželigaških terena. Marović je napadač kalibra kakav posjeduje malo igrača, golovi su njegova svakodnevica, a svoju kvalitetu dokazuje i ove godine na trećeligaškim terenima.
U prve četiri utakmice zabio je sedam pogodaka te je pitanje na kojem će broju stati ove sezone. U 2018. godini je ukupno zabio 41 pogodak te je bio najbolji strijelac Dalmacije. To mu je u siječnju donijelo probu u Hajduku II. Nažalost, nije prošao.
Mnogi se pitaju zbog čega, a Mario je za naš portal odgovorio na pitanja koja bi trebala rasvijetliti pozadinu svega što se događalo iza kulisa. Uz to, progovorio je o ambicijama za sezonu 2019./20. te otkrio što je cilj Sloge i trenera Jalića za tekuću sezonu.
Ako je netko sumnjao u Vaš potencijal, razuvjeren je u prva četiri kola 3. HNL - jug. Zabili ste 7 pogodaka. Kako se osjećate nakon takvog početka nove sezone, kada ste premijerno u trećeligaškom društvu?
- Osjećam se fantastično. Spreman sam i željan dokazivanja u najjačoj trećoj ligi u Hrvatskoj. Idem utakmicu po utakmicu, svaka je nova prilika za dokazivanje i na to sam usredotočen.
Koliko Sloga može? Koji je klupski cilj za sezonu 2019./20.?
- Glavni cilj je napraviti Slogu stabilnim trećeligašem. Mislim da je to veliki uspjeh za Mravince. Za premijernu sezonu ostanak bi bio idealan i velik uspjeh. Svega ovoga ne bi bilo bez trenera Siniše Jalića, koji je od mene napravio pravoga profesionalca. Želim mu zahvaliti na svemu i mislim da ćemo biti još bolji. Moram istaknuti i svoju ekipu, bez koje ne bi bilo mojih golova.
Kolika je razlika između 3. HNL - jug i 1. ŽNL?
- Igra se dosta brže. Kvalitetniji su klubovi i igrači. 3. liga je puno ozbiljniji nivo. Čvršće se igra, a više se i radi. Moje mišljenje je da je veća razlika između 3. HNL i 1. županijske, nego između 1. i 2. HNL.
Vratimo se na Vaše početke. Kada ste se počeli baviti nogometom i u kojem klubu?
- Nogometom sam se počeo baviti u Sloge s navršenih šest godina. Nakon toga odlazim u Dalmatinca, da bih bio selektiran u Hajduka. Tamo sam proveo 4-5 godina, do kadeta. Tada sam zbog raznih razloga otišao u Solin, lutao sam. Odlučio sam odraditi kadetsku godinu u Slogi, preskočio sam juniore i uskočio u seniorske kopačke. Igrao sam mnoge pozicije, da bih se prije nekoliko godina ustalio na svojoj poziciji u napadu i moje mišljenje je da igram dosta dobro.
Teško je zaobići pitanje Hajduka. Bili ste na probi na Poljudu. Jesu li Vam rekli zbog čega Vas nisu ostavili?
- U Hajduku sam odradio ukupno pet treninga, a na to pitanje sam izbjegavao odgovoriti. Bio sam dosta razočaran. Praktički nisam dobio priliku. Pet treninga bez utakmice sve govori. Prije odlaska u Austriju Despotović (trener Hajduka II) mi je rekao da je u dogovoru s Gojunom (bivši šef omladinske škole Hajduka) odlučio da sam igrač za prvu momčad. Nisam to shvatio, ali rekli su mi da će u drugoj ekipi gurati mlađe igrače i da će se meni javiti sportski direktor Saša Bjelanović. Međutim, do današnjeg dana mi se nije javio. To sam i očekivao. Iza toga su me zvali brojni novinari, svih to zanima, susrećem se svaki dan s tim pitanjem, ali to je stvarno tako bilo. Od riječi do riječi. Ipak, život ide dalje. Nemam nikoga da stoji iza mene, da me gura. Igram, guštam i to mi je jedini cilj.
Znači, smatrate da tamo zapravo niste dobili pravu priliku?
- Ne, nikakvu priliku nisam dobio. Prilika je utakmica, nije prilika doći na trening igrati kolo. Svi koji se bave nogometom to znaju.
Brojni navijači i dalje zazivaju Vaš povratak na Poljud. Je li on realan? Nadate li se novom pozivu?
- Iskreno, razočaran sam svime što je bilo i o tome ne razmišljam. Bavim se svojom momčadi i svojim igrama. O tome što će sutra biti ne želim razmišljati.
Sigurno postoje upiti brojnih klubova za usluge napadača takvog kalibra. Imate li ambiciju okušati se negdje drugdje? Možda u inozemstvu?
- Ambicija mora postojati i zdrava je. Da je nemam, ne bih se ni bavio nogometom. Bilo bi lijepo da se nešto dogodi, ali ne treba ići grlom u jagode. Radim, treniram i trudim se biti najbolji što mogu. Ako dođe neka ponuda, razmotrit ćemo je. Prijašnjih godina su mi dolazili sumnjivi menadžeri, ali svima njima nije u interesu razvoj igrača, nego njihova korist. Cilj i želja mi je postići nešto u nogometu. Mislim da mogu, a teren je taj da na njemu pokažem da vrijedim.