INTERVJU – Ksenija Varvodić Periš: Nove inspiracije uz caffe’ macchiato i Baglionija

Glazba mora biti dostupna svima, a pogotovo ona koja se izvodi uživo. Važno je samo da se prenose emocije i da se osjeti sreća. Konačno smo se pomakli s mrtve točke i presretna sam i radi sebe i radi mojih kolega koji i pjevaju i sviraju nakon dugo vremena

Springfest Solin 2021. naslov je manifestacije koja već danima traje u Solinu, točnije od 12. lipnja pa sve do nedjelje 20. lipnja. Ovu hvalevrijednu manifestaciju organizira TZ Solin, na čelu s direktoricom Jelenom Stupalo, koja radi svaki dan kako bi podigla Solin i okolicu na zavidnu turističku razinu.  Uz brojne manifestacije čije su teme između ostalog one o zdravom životu, teme namijenjene djeci (bajkaonica, predstave itd), našla je svoje mjesto i glazba. Tako će ove subote s početkom u 19 sati na Glorijetu odzvanjati zvuci evergreena (talijanske kancone, dalmatinske šansone i ostale vječne pjesme). Za klavijaturama Jurica Karuza, a za mikrofonom Ksenija Varvodić Periš, koja je vrsna interpretatorica.


Poznajući je, uvjeren sam kako će to biti na zavidnoj razini. Nakon (prisilne) stanke, kako se osjećate Ksenija, kako doživljavate ovu slobodu nakon dugog perioda zabrane?

-Osjećam se opet slobodno i lijepo jer glazba je moj život, a bez glazbe sve stane. Sve otupi. Istina, snimalo se online, pjevalo se u kuhinji dok se kuhao ručak, ali nije to to… Glazba mora biti dostupna svima, a pogotovo ona koja se izvodi uživo. Glazba zahtijeva publiku, veliku ili malu. Nije važno, samo da se prenose emocije i da se osjeti sreća. Konačno smo se pomakli s mrtve točke  i presretna sam i radi sebe i radi mojih kolega koji i pjevaju i sviraju nakon dugo vremena. Zaista nam je svima to bilo potrebno.

Evergreeni! Koja lipota će biti prezentirana solinskoj publici i svim posjetiteljima?


-Ako pitate za repertoar, to je onaj moj, dobro poznati od talijanske kancone, dalmatinski klasici (Oliver, Meri Cetinić, Tereza …) i naravno ABBA, Michael Buble’ i ostali. Te pjesme su vječne i svi ih rado slušaju. Oduvijek su se vrtile u mojoj kući, a pošto dolazim iz glazbene obitelji, ni pjevanja po kući s mojim roditeljima nikad nije falilo. Moj pokojni stric je Vinko Varvodić i bio je tenor u HNK Split.

E, sad kad su spomenute one zabrane, nesloboda i konačna sloboda, što ste sve radili za vrijeme korone?



-Pa … kao i svi ostali. Posvetila sam se onim stvarima koje čovjek ne stigne, naravno uvijek uz glazbu. Ponekad bih raspalila televiziju toliko jako da me cijeli kvart čuo, al’ znaju moji susjedi da ja pjevam pa se nadam da me razumiju. Iskoristila sam vrijeme korone za proširivanje mog repertoara. Provodila sam više vremena s mojom djecom i s mojim suprugom, i mislim da nam je svima trebalo da se posvetimo jedni drugima što više. To su one pozitivne stvari korone, ako se tako uopće može reći.

Prošlih godina viđali smo  vas na festivalima. Ja uvijek pamtim onaj šibenski kad su bile talijanske kancone. Što nakon Solina?

-Pa zasad mogu otkriti da na Veliku Gospu nastupam u Kaštel Lukšiću s mojim dragim HGD Biranj. Bit će to filmska večer, a ja ću nastupiti kao gost. Pozdravljam ih svih od srca. Kad spominjete kanconu, vratila sam se iz Italije prije par dana i mislim da sam tamo ponovno našla inspiraciju i objašnjenje zašto toliko volim talijansku glazbu. Bila sam u Firenci i najveći gušt mi je bio sjedili u kafiću, jesti kroasan i piti caffe’ macchiato slušajući Claudija Baglionija.

Moja reakcija na članak je...
Vau
4
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime