U Galeriji fotografije Fotokluba Split, Marmontova 5, u srijedu, 27. 6. 2018. u 20 sati otvara se izložba "People of the world" nagrađivanog autora, člana Fotokluba Split, osnivača i predsjednika udruge "TheMladichi", neumornog putopisca i avanturista, kolumnista i blogera – Jurice Galića Juke.
Foto izložba je presjek autorovih putovanja od 2014. do 2017. godine, gdje on u 6 ekspedicija prevaljuje gotovo 200 000 kilometara i bilježi ljude u portretu i interakciji s okolinom od Azije i Bliskog istoka, pa sve do srednje i Južne Amerike.
Kroz živopisne portrete ljudi iz dalekih krajeva Juka nam približava čar egzotičnih putovanja gotovo opipljivom uvjerljivošću, majstorski hvatajući trenutak, emociju i kontekst. Rezultat će malo koga ostaviti ravnodušnim.
Jurica Galić Juka (Split, 1976.) je profesionalni fotograf, svjetski putnik, pisac, bloger (www.themladichi.com), kolumnist (portal "Dalmacija Danas"), suradnik "Meridijana" (nacionalni časopis za povijest, zemljopis, ekologiju i putovanja), avanturist, ljubitelj prirode, urednik dokumentarnog serijala "Nomad" i utemeljitelj "Themladichi" udruge za putovanja, kreativnost i poticanje pozitivnih životnih vrijednosti.
Autorova specijalnost je ulična i portretna fotografija, omiljene teme nepristupačni dijelovi planete i ostaci misterioznih naroda i civilizacija, a njegov put nije prosto prevaljivanje kilometara već potraga za smislom života i vlastitim poslanjem.
Do sada je ima sljedeće samostalne izložbe:
1. „Indokineska avantura“ - Galerija Knjižnice Marulić, Split, 2016.
2. „Indokineska avantura“ – Atelje „Info Zona“, Split, 2016.
3. „U zemlji Asteka i Maja“ – Galerija Knjižnice Marulić, Split, 2017.
4. „Rapa Nui“ – Atelje „Info Zona“, Split, 2018.
5. „Rapa Nui“ – Galerija Knjižnice Marulić, Split, 2018.
6. "Rapa Nui" - Galerija "Laval Nugent", Zagreb, 2018.
7. „People of the world“ – Galerija Fotokluba Split, 2018.
Uoči sutrašnjeg otvaranja izložbe, porazgovarali smo sa svestranim autorom.
Ovo je tvoja sedma samostalna izložba, a prva u Fotoklubu Split. Koliko ti to znači?
- Jako puno mi znači. Pet je samostalnih izložbi u mojoj organizaciji, a dvije su odobrene od umjetničkih vijeća, što daje na težini. Ova i jedna zagrebačka nedavno. Kako je Fotoklub Split stogodišnji starac s tradicijom i renomeom, tako mi je ova izložba najvrjednija. Matični klub je veliki izazov uvijek.
S koliko ćeš se fotografija predstaviti?
- Predstavit ću se s 27 fotografija formata 70x50 cm i dvije kolekcije po četiri slike dimenzija 40x30 cm.
Je li bilo teško napraviti selekciju i jesi to napravio sam?
- Ova izložba je presjek četverogodišnjeg rada u kojem sam napravio 6 putovanja i ekspedicije s kojih sam se vratio s pregršt fotografija. Tako da sam skoro plakao kada sam se odricao nekih radova. Ipak, pri odabiru mi je pomogao cijenjeni kolega i prijatelj Valentino Bilić Prcić, pa smo nekako došli do "idealnih 27", tj 35, ako ćemo računati i kolekcije.
U kojoj ti je zemlji bilo najzanimljivije ili najizazovnije fotografirati portrete?
- Svugdje volim fotografirati ljude. Mogu samo reći da sam to najuspješnije obavio s potomcima Maja i Azteka, dok su Peruanske žene podbacile u suradnji. (mijeh) Naime, jako sam se radovao portretirati te tradicionalne "Cholita" žene s engleskim "bowler" šeširima na glavi, ali su bježale od aparata kao vrag od tamjana. Čak su me i krumpirom gađale. Ipak, lukavstvom sam došao do nekih zanimljivih fotografija.
Jesi li se ikada našao u situaciji da ti je bilo zbog nečega teško fotografirati neki trenutak?
- Uh, često. Pogotovo u situaciji kada bi fotografirao sirotu djecu ili zatvorenike u pretrpanom autu u Kambodži. Bil je toga dosta. Dobro je zabilježiti trenutak da se nepravda ne zaboravi, ali bilo je situacija kada sam u pola posla i bacio aparat, te se uključio u humanitaran rad, kao na primjer 2017. kada sam snimao veliki požar u zaleđu Splita, a na kraju aktivno pomagao ljudima, gasio požar i vadio zaboravljene pse iz ograda ili oslobađao lanca. Sve ovisi o situaciji. Savjest je na nama.
Kolike su varijacije po svijetu u prihvaćanju fotografa, odnosno u tome da ti dopuste fotografiranje?
- Zanimljivo pitanje. Već maloprije sam spomenuo da su me tradicionalne žene u Boliviji gađale krumpirima. Različite zemlje, različita pravila. Tradicionalni Židovi odbijaju fotografiranje zbog vjere. U Africi često zbog praznovjerja. Neki misle da ćeš im time "uzeti dušu". Ne u cijeloj Africi, ali često. U centralnoj Aziji i na Bliskom Istoku ljudi rado poziraju i to besplatno. U Južnoj Americi znaju i novac tražiti, kao i u Africi. Nikad ne fotografiram za novac ne zato što sam škrt, već zato što tada fotografija gubi spontanost. Uvijek se može čovjeka nagraditi nakon obavljenog posla. Izbjegavam turističke motive i ljude koji to rade svakodnevno za turiste.
Nakon prijeđenih 200 tisuća kilometara zadnjih nekoliko godina, koji su daljnji izazovi pred tobom?
- Nakon dosadašnjih putovanja nastavljam putem potraga za drevnim civilizacijama, poput Etiopije ili Maja u srednjoj Americi (Belize, Gvatemala, Honduras, Kostarika..). Zanimljiv mi je Brazil u vrijeme Karnevala u Riju, te odlazak za Manaus i Amazonu. Napete su mi i najveće špilje svijeta nakon treće po veličini u kojoj sam bio. Prva je Son Doong u Vijetnamu i Jelenska špilja na Baliju, što mi je dovoljno blizu jedno od drugoga. Ali trebam ogromne novce za te ekspedicije. Samo u Soon Doongu može stati pola nebodera s Manhattana. Treba vremen da se istraži i fotografira kako treba. A to košta. A zanima me i Tanzanija u vrijeme velikih migracija sisavaca, te Madagaskar. Ma jako puno toga.
Selo ili grad?
- Volim fotografirati i selo u vijetnamskoj džungli isto kao i žute taksije New Yorka. Ali ipak prednost selu, ako moram birati.
Hoće li tvoji The Mladichi možda imati zajedničku izložbu u budućnosti?
- Mi kao udruga jako puno putujemo i fotografiramo, tako da je logičan slijed događaja da već za sljedeću godinu prijavimo zajedničku izložbu u našem matičnom Fotoklubu Split, čiji smo također članovi.