Ivicu Puljka, jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika, sigurni smo, ne treba posebno predstavljati, ali za slučaj da niste čuli za njega recimo ovo: hrvatskoj javnosti postao je najpoznatiji kad je 2012. godine predvodio tim splitskih fizičara koji su otkrili Higgsov bozon što je jedno od najvećih postignuća u fizici u posljednjih nekoliko desetljeća. Istraživački rad u CERN-u mu je glavna preokupacija, a osim toga posvetio se i popularizaciji znanosti održavanjem predavanja po vrtićima, školama i drugim obrazovnim ustanovama diljem Hrvatske i regije. Zadnjih nekoliko godina bavi se i politikom, kroz stranku Pametno kojoj je predsjednica njegova supruga Marijana Puljak, inače splitska gradska vijećnica te potpredsjednica Gradskog vijeća.
U razgovoru s Puljkom saznali smo kako provodi ljeto, koje su glavne boljke hrvatskog društva te kakvu budućnost predviđa svijetu.
Kako provodite ljeto?
- Plivam, trčim, šetam, čitam, družim s prijateljima i malo se bavim politikom. S obitelji sam bio u Zavali na Hvaru sedam dana. Baš smo se lijepo odmorili. Kako je kod nas relativno rijetka pojava da smo svi na okupu, uživali smo u obiteljskom druženju.
Na Facebooku ste nedavno pokrenuli akciju razmjene knjiga. Kako to napreduje, ima li interesa?
- To odlično ide. Palo mi je na pamet kad sam vidio koliko knjiga imam doma i bilo mi je žao da samo stoje na policama, da ih ljudi ne čitaju, a meni su se jako svidjele. Stavio sam popis knjiga na Facebook i rekao ljudima da ću im ih rado posuditi uz uvjet da ih do rujna pročitaju, te da mi nakon toga plate kavu na kojoj ćemo popričati o knjizi. To je planulo! Prijavilo se jako puno ljudi, već sam sve knjige poslao, a pomalo su počele i kave.
Preko Facebooka ste pokrenuli i cijelu priču predavanja u školama, vrtićima i drugim obrazovnim ustanovama?
- Objavio sam na Facebooku prije nekoliko godina da sam spreman održati predavanja gdje me pozovu i javilo mi se jako puno ljudi iz raznih institucija i tako je počelo. Prošle školske godine sam održao više od 160 predavanja i raznih aktivnosti popularizacije znanosti. Prema statistici koju sam napravio prešao sam više od 23 tisuće kilometara po hrvatskoj i ovih par susjednih zemalja, a na predavanjima je bilo više od 10 tisuća ljudi. Moj zaključak je da su nekako svi ljudi zainteresirani za znanost i to me ispunjava optimizmom što se tiče budućnosti ljudskog roda i svijeta.
Koliko djeca uopće razumiju znanost?
- To bi se jako začudili. Najmanja djeca, iz vrtića i prvih razreda osnovne škole, imaju milijun pitanja, njihove ruke su non stop u zraku. I to pitanja koja su vrlo zanimljiva. Meni je najdraže kad im moram odgovoriti da ne znam, jer zaista postavljaju duboka pitanja poput što je bilo prije postanka svemira ili u što se svemir širi. Mi to ne znamo, pa im tako moram i odgovoriti. A najdublja pitanja ljudskog postojanja su pitanja 'zašto?'. Ljudi se, kad malo odrastu, ponekad srame pitati takva pitanja, dok djeci to nije problem i izuzetno su zainteresirana za odgovor.
Pitaju li vas često o postojanju boga?
- Mala djeca baš i ne, više stariji osnovnoškolci. Kad me pitaju je li bog stvorio Zemlju ili čovjeka, ja im kažem da nije, jer znamo da nije. A kad me pitaju tko je stvorio svemir, kažem da to nitko ne zna i da mislim da ga nije stvorio bog. Uvijek naglasim da je to moje mišljenje te da postoje različita mišljenja s kojima će se susretati dalje u životu i jednog dana formirati i svoje.
Često govorite o temi budućnosti ljudske vrste...
- To je najoptimističniji dio mojih predavanja. Jer kad pogledate svijet oko nas danas, nikad nije bio bolji. Nikad u povijesti ljudskog roda nije bilo manje gladi, siromaštva, smrti, nasilja i ljudi nisu nikad bili zdraviji, sretniji i živjeli duže. I tako će se i nastaviti, svijet će biti sve bolji, a bitno je razumijeti zašto je to tako, da je sagrađen na temelju znanosti, razuma i humanizma i da su to tri stupa na kojima moramo dalje graditi. Ja to potkrijepim raznim grafovima i podatcima i ljude to zaista iznenadi. Jako su skeptični, ali to je baš ono što učim i djecu, da budu skeptična prema svemu što kažem. To je zapravo bit ovih predavanja, da shvate da moraju gledati kritički na sve oko sebe i da gledaju širu sliku, jer nam šira slika pomaže da se lakše snalazimo u životu.
Odakle ljudima taj negativan stav prema sadašnjosti i budućnosti?
- Postoje dvije komponente uzroka takvih razmišljanja. Jedna od njih su negativne vijesti koje prevladavaju svuda oko nas, pogotovo u medijima. U svijetu oko nas zapravo pozitivne vijesti prevladavaju, ali mediji više pozornosti poklanjaju negativnim i to stvara iskrivljenu sliku svijeta. Drugi razlog su urođeni strahovi. Evolucija nas je naučila da oni ljudi koji su se bojali na primjer lavova i drugih predatora, pobjegli su i ostali živi i zato je strah jedna od glavnih ljudskih emocija. Zbog toga ljudi više prednosti daju negativnim mislima, nego pozitivnim. A svijet zaista ne izgleda tako loše, sve je bolji, svi parametri kojima mjerimo ljudsko blagostanje su se popravili, neki toliko drastično da ćemo vjerojatno kroz 50 ili 100 godina živjeti u svijetu u kojem neće biti gladnih, siromašnih ni nepismenih ljudi. Bit će to svijet kakav su sanjali svi pjesnici i sanjari u povijesti ljudskog roda.
Imate li tako pozitivna predviđanja i za budućnost Hrvatske?
- Moram priznati da sam za Hrvatsku nešto manje optimističan, mislim da je tu jedna izuzetno kriva politika i građani jednostavno biraju krive ljude da ih vode. Dakle, mi smo sami odgovorni za blagostanje Hrvatske, jer ovo je ipak demokracije i mi biramo krive ljude. Baš ove ideje, kako bi trebala izgledati budućnost svijeta, svojom politikom želim širiti, jer je najefikasniji način širenje ideja je politika.
Kako u sebi spajate znanstvenika i političara?
- Dosta teško. Ove ideje koje širim kroz društvo su najčešće znanstvene ideje. Ako želite biti aktivni član društva i u njemu zastupati neke ideje, onda ste u biti političar. Najteže je sebi to priznati, tako je bilo i meni, ali ako želite širiti neke ideje za dobrobit društva onda se morate baviti politikom. I to kroz stranke, jer nema neovisnih političara, to su sve zanosi onih koji misle da će nešto postići sami. Ali ne ide to tako, morate graditi organizaciju. Nažalost, većina naših stranaka su izuzetno loše i nemaju nikakvih suvislih ideja za budućnost, jer su zakopane u prošlosti ili teže populizmu, zato smo se mi odlučili napraviti novu i drugačiju stranku. Do svega što u životu vrijedi se dolazi teško i treba dugo vremena i toga smo svjesni, zato radimo polako, ali kvalitetno, na čvrstim temeljima.
Smatrate li da ljudi općenito shvaćaju važnost politike u svakodnevnom životu?
- Mislim da ne, misim da je shvaćaju dosta površno. Ne krivim ih, jer sam i ja tako gledao na politiku, ali to je glavni razlog zašto biraju krive ljude. Uzmimo za primjer predsjednicu. Njoj je ponovno počela rasti popularnost. Ljudi nimalo kritično ne razmišljaju kako je djelovala do sada, da je pogazila sva obećanja, družila se s lopovima, kriminalcima i drugim sumnjivim tipovima, a vjerojatno su joj to i dalje najbolji prijatelji. Sada je malo promijenila PR i ljudi opet imaju pozitivan stav o njoj. To je malo deprimirajuće, jer se zapitate ramišljaju li ljudi uopće. I onda je naša dužnost nekako ih motivirati da razmišljaju o svijetu oko sebe i da promisle žele li da im djeca sutra žive u državi koja je na rubu modernog svijeta ili jednoj zemlji koja je punopravni dio tog svijeta.
Kakav je položaj Hrvatske u svijetu znanosti?
- Jako loš, u biti onakav je koliko ulažemo u znanost, materijalnih i ljudskih sredstava. Naš Zakon o znanosti je loš, provođenje zakona je loše, naša sveučilišta i instituti su također jako loši, ali to se opet sve svodi na politiku, jer je politika definirala okvire. I to se sve opet događa jer biramo krive ljude i krive politike. I nije to samo znanost, već je svaki segment društva takav. Postoji samo jedan segment koji je zdrav i kvalitetan, a to su izvoznici softwarea. To su ljudi koji su se orijentirali na vanjsko tržište i žele biti kompetitivni u svijetu i moraju biti bolji od drugih kako bi preživjeli i radili.
Hrvatska je u procesu pridruženja CERN-u. Što to članstvo znači za državu?
- Postat ćemo ravnopravni članovi najvećeg laboratorija na svijetu i tog dijela međunarodne znanstvene zajednice, a to je za zemlju koja teži biti moderna, neophodno. Naši znanstvenici će dobiti više prilika za zaposlenje i rad, studenti za doktorate i stipendije, a možda najvažnije od svega je što će naše tvrtke imati otvorenu mogućnost apliciranja na razne natječaje te sudjelovanja u razvoju visokotehnoloških ideja.
Za kraj, što mislite o teorijama koje su dosta popularne u posljednje vrijeme, a zasnivaju se na znanstveno neutemeljenim idejama, poput pokreta Ravna Zemlja i anti-vax pokreta?
- Zabrinut sam što takve stvari počinju dobijati sve više i više prostora, pogotovo u javnim medijima. Javni mediji koji su financirani iz građanskih džepova ne bi smjeli pomagati širenju takvih teorija. Ponekad pomislim da se netko šali kad čujem takve ideje, ali vidim da ih ljudi prihvaćaju. Neke, tipa teorija Zemlje kao ravne ploče, su nebulozne, ali neke poput pokreta necjepljenja su opasne za djecu, odnosno cijelo društvo. Trebamo kritički razmišljati o svemu, uvijek sam za to, ali cjepivo je jedno od najvećih izuma u povijesti čovječanstva i onda dovođenje u pitanje takvih stvari, dovodi u pitanje razvoj civilizacije.