Ina Padovan iz Vele Luke piše poeziju na čakavici i standardu koje su objavljene u zbirkama: „Poezija zlatnih stihova“, „Dijalozi proljeća“, „Split na dlanu“ i već četiri godine sudjeluje na susretu čakavskih pjesnika „Verši na šterni“ gdje su i njene pjesme uvrštene u zbirke.
Piše i kratke pričice na govoru svoga mjesta od kojih su neke objavljene u zbirkama: „Zimske priče I“, „Zimske priče II“, u Čakavskom zborniku šaljivih priča „Za puknut o'smija II“ i u časopisima „Kanavelić“ i „Lanterna“. Planira u skoroj budućnosti izdati zbirku priča i zbirku pjesama. Četvrti put u porečkoj Vižinadi bio je povod za razgovor. Ma i više od toga!
Kako je Ina sve to počelo, to sa stihovima. Jesu li možda krive duge šetnje uz more, velika ljubav prema velolučkom krajoliku i svima poznata Vaša ljubav prema govornoj baštini koju tako fino njegujete?
- A sve je to došlo u one moje mlade dane. Kad sam bila u srednjoj školi pisala sam pjesme na standardu, a teme su bile o ljubavi. U ove moje zrile godine počela sam pisat najviše gledajući slike, koje bih u šetnjama uz more slikala. More je moja velika ljubav i poticaj. I tako to gre…
U organizaciji Gradske knjižnice Poreč, od 1994. godine, održavaju se Verši na šterni – susret čakavskih pjesnika. Svake godine raspisuje se natječaj i pozivaju se pjesnici koji pišu na čakavštini da pošalju svoje nove, neobjavljene pjesme. Evo Vas ove godine po četvrti put na listi odabranih pjesnika. Značajno je to priznanje?
- Ove godine, između 226 pjesama iz pera 90 autora pristiglih na natječaj XXIX. Verši na šterni, odabrano je 60 pjesama koje će biti tiskane u ovogodišnjoj istoimenoj zbirci. Susret čakavskih pjesnika od svog osnutka tradicionalno se održava druge subote u mjesecu lipnju, a temelji se na novom pjesničkom stvaralaštvu - čakavskoj dijalektalnoj poeziji, koju na susretima govore sami pjesnici. XXIX. Verši na šterni održat će se 11. lipnja u Vižinadi. I naravno da mi godi. Eto, volim i pisat kad mi je zadana tema, recimo prošle godine sam poslala u Starigrad a tema je bila Vino, sjela sam za laptop i mislila, mislila i smislila, poslala i odabrana je u Top 10. Osim mene i Rine s Visa, svi su ostali već afirmirani pjesnici, svi visokoobrazovani, i stvarno sam bila počašćena što sam u tom društvu. Ali, korona je smela i niti su što izdali, niti nas pozvali.
Četvrti put u Vižinadi, lip je to uspjeh. Prate li to Lučani, kako gledaju na Vaše pjesničke iskaze. Zadržali ste onaj iskonski govor Luke, onaj koji ima predivnu melodiju. Čuju li oni pored Vas…Pitam, jer je sad Luka neka druga Luka. Bar meni?
- Moje radove prate vjerni prijatelji u stvarnome životu, i ovi virtualni kojima su se moje priče i pjesme svidile. Kad sam prvi put poslala pjesmu na natječaj u Poreč i upala u odabrane, pozvali su me s Radija M, i od tada nitko ni slova ili riči. Ne, ne žalim se. Vi najboje znate našu čejad. Čini mi se da mi boje gre kad me nešto uzdrma, bilo to tužno ili nešto što me obraduje.
A kad možemo očekivati nešto Vaše, ukoričeno, osim zbirki?
- Odabir za tiskanje u zbirci učinio je ovogodišnji izbornik za Verše na šterni poštovani profesor, dr. sc. Filip Galović. Baš mi je nekidan reka da neka skupim i pošaljem mu, jer da je šteta da ne izdam. Obećala sam mu, ali ja to želim da bude alavija, zato moram prvo nać nekoga da mi akcente uredi. Dobrila Kuzmić, pjesnikinja iz Splita koja također sudjeluje na ovogodišnjoj porečkoj manifestaciji, mi je rekla da obavezno sredim rječnik, kad to sredim i kad to bude kako treba bit, onda bi moglo poć u ukorićenje.
Ina, ja znam to, ali pitam Vas: Kako izgleda Luka, jedan Vaš pogled s Pinskega rata?
- Ma nema bojega pogleda nigdi! Kad vidiš Ošjak, Kale, Bobovišća, Hum i ono more što ti tilo i dušu hrani, moraš vazest u ruke ili lapis ili kist… Ili barem fotoaparat!
