Nazivaju je istarskom vilom, a njezinu glazbu mostom koji spaja baštinu mora s baštinom srca. Za mene je ona samo Elis, od prvog susreta. Jednostavna dama s gitarom, Labinjonka, akademska glumica i multijezična kantautorica, koja govori pet i pjeva na deset jezika! Poznata je po pjesmama na labinjonskojcakavici, upravo je objavila svoj novi album “Kanat od mora” koji će predstavlja u Hrvatskom domu u Splitu, 29.travnja, u sklopu turneje "Kanat od duši i mora". To je jedan od povoda za razgovor s umjetnicom Elis Lovrić, fantastičnom interpretatoricom. Ona mi dođe kao…Kao sestra. Baš tako jer je s njom sve lako.
Elis, od kad te poznon predamnom se otvorilo jedno veliko i jedinstveno glazbeno more... Tvoja gitara se doima poput nježnog povjetarca koje se igra morem u nekom svitanju. Takav je i tvoj pjev. Opet jedinstven! Nešto novo u glazbenom, autorskom, a posebice interpretativnom smislu. Ne, ne laskam, ali moram pitati; koje te more donijelo na ovu našu surovu glazbenu stvarnost?
-To more je u meni. Otkad znam za sebe intenzivno osjećam svijet i ljude koji me okružuju. Duboko sve proživljavam, a glazba i gluma su mi postali ventili kroz koje najbolje dijelim svoju nutrinu, svoja promišljanja i emocije s vanjskim svijetom. Sve što mi se događa, more u meni bilježi i pamti. Kad je uzburkano i nevera ga talasa, onda zapljuskuje obalu stvarajući priče i pjesme od uspomena i sjećanja. Na taj način me čuva i čisti. Kad utihne, osjetim bonacu i mir. To je poseban osjećaj, rekla bih uzvišen. Kao da objedini smisao svih nevera.
Tvoja štorija o muziki, o muzici i poeziji, opet ponavljam i ističem, dolazi u vrijeme nesklonom takvom izričaju. Sve se komercijaliziralo, banaliziralo... pa i muzika. Čast iznimkama u koje i ti spadaš. Zanimljive su mi neke tvoje izvedbe, posebice na portugalskom, brazilskom portugalskom, pa i na engleskom. Moje je pitanje dugačko i kao da traži više odgovora. Te tvoje izvedbe na portugalskom, i u njima se osjeća labinjonska čežnja, sveprisutna...Je li to povratak u djetinjstvo?
-Da, dobrim dijelom je. Ali ne bih rekla da je samo labinjonska, čežnja je naprosto univerzalna. Sve te emocije, sjeta, tuga, nostalgija, čežnja… to svi osjete i razumiju, od Labina do Brazila i Japana. Ljudi su isti gdje god da odeš. Čeznu da odrastu, a onda čeznu za mladosti, boje se protoka vremena i samo žele biti sretni. A ja sam sretna kada mi ljudi iz drugih govornih područja kažu kako osjete moju glazbu i kako slute o čemu pjevam iako ne razumiju tekst. Onda znam da je moje more zapljusnulo pravu obalu.
Svoja i tvrdoglava
Evo sad će, samo što nije, Eurosong. Ove godine imala si, opet ne laskam, po meni pjesmu koja je imala sve. ali...NoWar bi sad (na žalost) bila aktualna. Dora sutra; da ili ne?
-S obzirom na činjenicu da se u svakom trenutku ljudske povijesti ratovalo u nekom kutku našeg planeta, pjesma NO WAR je nažalost konstantno aktualna. Ali kada mi je Anthony Kukuljan predložio da ju obradim na svoj način prije više od godinu dana nije bilo ni govora o aktualnoj situaciji. Ovo je naprosto pjesma protiv svih ratova, ja bih ju nazvala pjesmom za mir i ljudsko dostojanstvo. Ono što je mene inspiriralo za tekst na labinjonskom su priče moje majke u kojima opisuje strah koji je osjećala kao dijete kada su vojnici lupali na vrata. Taj strah sam pokušala prenijeti u aranžmanu pjesme i dramaturški slijedila otkucaje srca malog djeteta koje u jednom trenutku mora postati jako iako uplašeno i samo. Strašno je da kao ljudska vrsta ništa nismo naučili iz povijesti velikih sukoba, a izgleda da nažalost nikad niti nećemo dokle god je pohlepe i mržnje.
Hoću li se ponovno prijaviti na DORU? Ne znam, nisam ni ove godine znala dok mi netko nije rekao da je "Škanjet" idealan za Eurosong. Nisam mogla poslati pjesmu "Škanjet" jer je bila spremna za izlazak na novom albumu i poslala sam umjesto nje "No war". Zato sam i imala škanjet (klupicu) pod nogom na DORI, jer nosi jaku simboliku iz te pjesme, a volim kad stvari imaju stvarnu priču. DORA je moćan doživljaj, pruža tehničke mogućnosti koje rijetko gdje možeš dobiti. Za mene koja sam self-produced, self-pubblished i self-managed to puno znači i drago mi je da sam prepoznata takva "svoja i tvrdoglava".
Unutarnji glas
Glumica si, glumački poziv prenesen u sferu glazbe nema nikakvu značajnu ulogu. Dosta nam je pjevačkih glumica bez povoda. Što traži jedna vrhunska pjevačka kreacija, ako zanemarimo osnove; glas, emocije...Kako se može (i mora) dosegnuti vrhunska interpretacija po tvom sudu?
-Ako je vrhunska, onda samo teče i padaš ko kruška u njenu milost. Onda se ni ne osjeti da je interpretacija. Onda su emocije autentične, prave. Onda kreacija dolazi iz nutrine i istine, one iskonske, prepoznatljive i univerzalne. Uvijek kažem da su moje pjesme pametnije od mene i ja im se prepuštam da me vode. Neke izlaze same i jedva čekaju da zapljusnu, a neke moram izvlačiti jer su sramežljive i tvrdoglave. Ako je čovjek povezan sam sa sobom, ako zna ući u sebe i dopustiti unutarnjem glasu da ga vodi, da ga podsjeti, da ga uputi, onda kreacija prirodno slijedi i nastaje, onda je istinita i autentična. Onda umjetnik služi kao kanal, kao odašiljač ili posrednik u prenošenju vlastite, a u biti univerzalne istine u kojoj se svi prepoznaju.
Kanat od mora, zbirka predivnih stihova utkana i sljubljena s notama. Kad će kanat zapjevati punom snagom...Na glazbene urednike mislim, na one neke koji ne čitaju, ne osjećaju i ne vrednuju ili možda ne raspoznaju prave boje.
Što prije to bolje, rekla je Elis dok je s nestrpljenjem očekujemo u splitskom Hrvatskom domu.
