Dinko Gojanović-Rakić, legendarni bas klapa Šibenik i Maslina koji je ispod brka uvijek nosio osmijeh, također poznat i kao jedan od najstarijih aktivnih klapskih pjevača, napustio nas je nakon kratke i teške bolesti. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag u svijetu klapske pjesme, svojim glasom i dušom utkavši se u povijest dalmatinske glazbe. Njegova strast prema pjesmi, kao i ljubav prema klapskom zajedništvu, živjet će kroz sve one koji su ga poznavali i kroz pjesme kultnih klapa koje je zaokružio njegov moćan bas.
„Da te mogu pismom zvati“, „Maslina je neobrana“ i mnoge druge pjesme njegovih klapa postale su bilo Dalmacije. Postale su sociološki fenomeni koji su popularizirali klape po cijeloj Lijepoj Našoj i van nje. O tome Dinko nije ni sanjao kada je 1971. na nagovore mnogih, pa i samog Mate Miše Kovača, otišao iz šibenskog "Kola" i postao bas klape Šibenik.
Taj legendarni klapski sastav, za koji mnogi kažu da je nasljednik ansambla Dalmacija, nije bio samo simbol glazbene izvrsnosti, već i zajedništva, druženja i prijateljstva. Klapska šestorka - uz Dinka, Radoslav Koštan, Branko Bubica, Zvonko Najev, Ante Barbača, Anton Bataljaku, baš kao i sjajni instrumentalni sastav klape, a ujedno i njezini punopravni članovi: Joško Stošić-Ćorda voditelj instr. sastava, Ante Jelić, Miha Vodišek, Vedranko Šikić i Mate Višić donijeli su Šibeniku i šibenskoj klapskoj pjesmi slavu i priznanje.
Njihov put nije bio lak – u početku ih na Omiškom festivalu, Olimpu klapske pjesme, nisu potpuno prihvatili. No, ta je klapa brzo postala sinonim za sjajnu fuziju glasova i perfektnu uvježbanost. Njihova jedinstvena metoda – pjevanje na probama s okrenutim leđima – osigurala im je sigurnost i povezanost na sceni. Prvi značajan uspjeh na spomenutom festivalu ostvarili su 1973. godine, a samo dvije godine kasnije postali su i njegovi pobjednici. Utabali su si tako put diljem Hrvatske i svijeta, a postali su i prva klapa koja je osvojila zagrebački Lisinski.
Nakon glazbene pauze iz šibenske je klape nikla jedna još poznatija – klapa Maslina – koja je s godinama postala jedna od najvoljenijih klapa u Dalmaciji i šire. Maslina je, baš kao i stablo po kojem je dobila ime, simbol mediteranskog duha, spajajući tradicionalnu dalmatinsku pjesmu s modernijim glazbenim izričajem, a pritom nikada nije izgubila svoju autentičnost. Zaslužili su da ih i sam Arsen Dedić, koji nikada nije krio svoje oduševljenje njima, istakne kao omiljenu klapu.
U svom repertoaru imaju nisku bisera, za koje je opis „hit pjesma“ možda i preblag: „Maslina je neobrana“ i “Šibenska balada“ – originalno pjesme klape Šibenik koje je klapa Maslina nastavila izvoditi kao svoje, uz „Ostala si ista“, „Dalmatinske oči plave“ ili Arsenove klasike koje je napisao za Maslinu „Da mi nije moje dice“, „Nokturno na škoju“ i „Odlazak“... Klapa je ostavila neizbrisiv trag i pjesmom "Da te mogu pismom zvati", koja je stekla kultni status.
S Dinkom kao jednim od ključnih članova, klapa Maslina nastavila je nizati uspjehe, postajući sinonim za visoke interpretacijske standarde i duboko poštovanje prema dalmatinskoj glazbenoj tradiciji. Njihova ostavština svjedoči o ljubavi prema pjesmi koju su predstavili diljem Hrvatske, ali i šire. Upravo to, Dinko bi isticao, najveći je blagoslov pjevanja u klapi, ali i baština koja je sada ostala iza njega i koja će se, od klape do klape, s generacije na generaciju, prenositi zauvijek.
"Klapo moja sve si riđa..."
IN MEMORIAM: Dinko Gojanović-Rakić
(1941. – 2024.)
Dinko Gojanović-Rakić, legendarni bas klapa Šibenik i Maslina koji je ispod brka uvijek nosio osmijeh, također poznat i kao jedan od najstarijih aktivnih klapskih pjevača, napustio nas je nakon kratke i teške bolesti. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag u svijetu klapske pjesme, svojim glasom i dušom utkavši se u povijest dalmatinske glazbe. Njegova strast prema pjesmi, kao i ljubav prema klapskom zajedništvu, živjet će kroz sve one koji su ga poznavali i kroz pjesme kultnih klapa koje je zaokružio njegov moćan bas.
„Da te mogu pismom zvati“, „Maslina je neobrana“ i mnoge druge pjesme njegovih klapa postale su bilo Dalmacije. Postale su sociološki fenomeni koji su popularizirali klape po cijeloj Lijepoj Našoj i van nje. O tome Dinko nije ni sanjao kada je 1971. na nagovore mnogih, pa i samog Mate Miše Kovača, otišao iz šibenskog "Kola" i postao bas klape Šibenik.
Taj legendarni klapski sastav, za koji mnogi kažu da je nasljednik ansambla Dalmacija, nije bio samo simbol glazbene izvrsnosti, već i zajedništva, druženja i prijateljstva. Klapska šestorka - uz Dinka, Radoslav Koštan, Branko Bubica, Zvonko Najev, Ante Barbača, Anton Bataljaku, baš kao i sjajni instrumentalni sastav klape, a ujedno i njezini punopravni članovi: Joško Stošić-Ćorda voditelj instr. sastava, Ante Jelić, Miha Vodišek, Vedranko Šikić i Mate Višić donijeli su Šibeniku i šibenskoj klapskoj pjesmi slavu i priznanje.
Njihov put nije bio lak – u početku ih na Omiškom festivalu, Olimpu klapske pjesme, nisu potpuno prihvatili. No, ta je klapa brzo postala sinonim za sjajnu fuziju glasova i perfektnu uvježbanost. Njihova jedinstvena metoda – pjevanje na probama s okrenutim leđima – osigurala im je sigurnost i povezanost na sceni. Prvi značajan uspjeh na spomenutom festivalu ostvarili su 1973. godine, a samo dvije godine kasnije postali su i njegovi pobjednici. Utabali su si tako put diljem Hrvatske i svijeta, a postali su i prva klapa koja je osvojila zagrebački Lisinski.
Nakon glazbene pauze iz šibenske je klape nikla jedna još poznatija – klapa Maslina – koja je s godinama postala jedna od najvoljenijih klapa u Dalmaciji i šire. Maslina je, baš kao i stablo po kojem je dobila ime, simbol mediteranskog duha, spajajući tradicionalnu dalmatinsku pjesmu s modernijim glazbenim izričajem, a pritom nikada nije izgubila svoju autentičnost. Zaslužili su da ih i sam Arsen Dedić, koji nikada nije krio svoje oduševljenje njima, istakne kao omiljenu klapu.
U svom repertoaru imaju nisku bisera, za koje je opis „hit pjesma“ možda i preblag: „Maslina je neobrana“ i “Šibenska balada“ – originalno pjesme klape Šibenik koje je klapa Maslina nastavila izvoditi kao svoje, uz „Ostala si ista“, „Dalmatinske oči plave“ ili Arsenove klasike koje je napisao za Maslinu „Da mi nije moje dice“, „Nokturno na škoju“ i „Odlazak“... Klapa je ostavila neizbrisiv trag i pjesmom "Da te mogu pismom zvati", koja je stekla kultni status.
S Dinkom kao jednim od ključnih članova, klapa Maslina nastavila je nizati uspjehe, postajući sinonim za visoke interpretacijske standarde i duboko poštovanje prema dalmatinskoj glazbenoj tradiciji. Njihova ostavština svjedoči o ljubavi prema pjesmi koju su predstavili diljem Hrvatske, ali i šire. Upravo to, Dinko bi isticao, najveći je blagoslov pjevanja u klapi, ali i baština koja je sada ostala iza njega i koja će se, od klape do klape, s generacije na generaciju, prenositi zauvijek.
