Bila je nedjelja, 3. lipnja 2007. godine. Okuka kod Drašnica bila je kobna. Vijest se kasnije prolomila poput iznenadnog nevremena: od posljedica teške prometne nesreće preminuo je jedan od najboljih i najspremnijih hrvatskih spašavatelja, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Stanice Split, Joško Božić. Za njim je, nakon tri teška dana otišla i njegova supruga Ana.
"Joke je bio spašavatelj svjetske razine koji je osobno spasio na stotine života, bio je jedan od najboljih hrvatskih alpinista, učesnik brojnih ekspedicija s ispenjanim stotinama smjerova i učitelj mnogim alpinistima i spašavateljima. Osim alpinizmom, bavio se ronjenjem (instruktor) i speleoronjenjem, padobranskim jedrenjem i pustolovnim utrkama a sve svoje bogato znanje i iskustvo nesebično je stavljao u službu spašavanja ljudskih života. Znao je k'o od šale otrčati od Makarske do vrha Biokova, popeti najteži penjački smjer, izdržati danima bez spavanja… Istina, bilo ga je nemoguće pratiti, ali kad bi zatrebalo zastao bi i pružio ruku svima koji su je trebali.
Iako je svoju sportsku karijeru započeo s boksom (bio je juniorski prvak Hrvatske) i taekwondoom, brzo se okrenuo očevim stopama završivši alpinističku školu. Svoje stečeno planinarsko znanje kao mlad iskoristio je i u Domovinskom ratu od 1993. godine pa do završnih oslobodilačkih operacija.
Za vrijeme svog spašavateljskog staža, Joško je napravio velike pothvate i u alpinizmu a većinu svojih aktivnosti popratio je iznimno kvalitetnim videom i foto zapisima", poručuju iz HGSS-a.
“Iz penjanja, kao i iz života, treba izvući lijepe stvari i živjeti od njih, i ne dozvoliti da nas gomila sitnica i negativnosti povuče za sobom na dno. Neka nas život u planinama uči životu u dolini. Pored ovog iskustva, naše obaveze, posao i svakodnevni život stvarno postaju ljepši”, zapisao je Joke u studenome 2005. u svome dnevniku s uspona na himalajski vrh Ama Dablam.
