Moram odmah na početku reći da sam imao sreću, veliku čast susretati se s jednim po svemu iznimnim čovjekom koji je za mene, a i za mnoge druge bio institucija i teatra i i ovoga grada.
Ante Jelaska, kazališni redatelj, danas nas je napustio. O njemu bih želio naći, reći neke lijepe riječi, tople i da nisu tek tako rečene pro forma. I patetiku bih želio izbjeći i sve ono što ide kad čovjek odlazi.
Otišao je Čovjek Ante, šjor Ante. I po čemu je on zaslužan spomena, kako je on to uliza u naše živote?
Ja mislim da je uliza polako, teplo, nježno, a opet snažno; ljudski i nadasve kao umjetnik, redatelj koji je život teatra iznio na javnu scenu, na splitske ulice, male pjacete.
Ali, smiješno i nepravedno bi bilo jednom redatelju od formata, gromadi od ČOVJEKA samo to pripisati u zasluge. Ne nipošto! Ima on drugih i značajnijih zasluga za kazališnu umjetnost. KAKO JE ČOVJEK ANTE PROMIŠLJAO TEATAR? Jednom mi je rekao: “Teatar je za mene šansa da se čovjeka uljudi. Teatar nije da prenosi izvorni život! Teatar je jedna životna paralela u kojemu se stvara jedan umjetni život, jedan drugačiji život. I ako nije umjetni, onda nije ni umjetnički! Jer inače, realni život na pozornici, realna struktura, realna fraktura, ona bi značila dramaturšku sirovost materijala i to ne bi bila umjetnost.
Dakle, mi život moramo dati u paslici, u pazvuku u jednoj uporednosti umjetnoj. Taj umjetni život koji se događa u kazalištu, na pozornici, čemu bi on služio? Očito ne poduci, pedagogiji, očito ne ideologiji. On služi istraživanju, on traži odgovore. S tim instrumentima mi propitkujemo ovaj naš dnevni realni, sirovi život… S tim instrumentima mi o svom dnevnom životu saznajemo puno više, i s tim umjetničkim instrumentom mi ispitujemo prilike i mogućosti i bolje i povoljnije i humanije šanse i vidove života, koje bi se onda mogle automatski aplicirati i u našem dnevnom životu.“
Tako je on shvaćao kazališni život i njegovu ulogu u nama.
Djelovao je u jednom drugom vremenu kao kazališni redatelj u splitskom HNK, u vremenu kad su u tom istom teatru na sceni bili veliki glumci, veliki pjevači, dirigenti, baletni umjetnici i sve ono što čini teatar i što ga je činilo velikim. U tom i takvom vremenu djelovao je i jedan velikan – ČOVJEK ANTE! Radio i stvarao i ostavio neizbrisiv trag. O tome će (nadam se) reći nešto više oni koji se bave poviješću i umjetnošću. Teatrom. To prepuštam njima, onima koji jesu i koji će tek doći.
Čovik Ante u meni?
A moj šjor Ante iz Radunice – klanjam se! Moj šjor Ante dragi, Vaše ideje, ljudski i umjetnički stavovi i sve ono što ste dali, ostaju u meni kao najljepši dar.
Uvjeren sam da dijelim taj svoj sud s onim dijelom Splita, onim boljim dijelom ovoga grada – pa čak i s onima koji su Vam dali Nagradu grada u Vašim mladenačkim danima 2019. godine.
Drži se gromado od čovjeka!
