Mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) u Dalmaciji, ali i Hrvatskoj, pribjegavaju ilegalnim metodama: stoku kolju i meso prodaju "na crno". Razlog koji se najčešće čuje na terenu je jednostavan – "nemamo drugog načina". No drugi načini postoje, ali su nerijetko komplicirani, skupi i teško provedivi, posebno za uzgajivače na širem splitskom području i Dalmatinskoj zagori. Zbog toga dio ljudi završava u sivoj zoni, iako imaju legalan i prijavljen OPG.
U isto vrijeme, veterinarske i inspekcijske službe pojačavaju aktivnosti. Nadzori vezani uz ilegalno klanje i promet mesa u posljednje vrijeme su učestaliji, a poruka je jasna: kućno klanje je dopušteno u određenim uvjetima, ali prodaja mesa iz takvog klanja – nije.
Upravo o toj "nakaradnoj situaciji", kako je naziva, za Dalmaciju Danas govori Ivan Tešija, predsjednik udruge "Hrvatski krški pašnjaci".
Tešija: "Pravilnici su ljude gurnuli prema crnom tržištu"
"Ilegalne klaonice nisu iznimka i nije ih teško pronaći u splitskoj okolici, Dalmaciji i Hrvatskoj. Situacija je nakaradna, zato što Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ne dozvoljava ljudima klanje bez izgradnje određenih mini klaonica. Samim tim pravilnikom ljude se natjeralo da kolju stoku na crno", kaže Tešija.
Naglašava da je jedini "izlaz" koji je ostavljen mnogima – kućno klanje za vlastite potrebe – u praksi često besmislen za ozbiljnije uzgajivače.
"Dali su im izlaz da mogu klati za vlastite potrebe. Ako netko ima 100 ovaca, ne može on to koristiti za vlastite potrebe. Sami taj pravilnik je doveo ljude pred zid i moraju klati na crno", ističe.
Posebno naglašava logistiku kao ključni problem: udaljenost klaonica, potreba za organiziranim prijevozom i troškovi koji se gomilaju.
"Puno ljudi nema mogućnosti svoju stoku dati u klaonicu. Klaonice su udaljene 50–60 kilometara, ovisno gdje živite, mora se naći nekoga da odveze stoku u specijaliziranim uvjetima, pa prijevoz stoke natrag po specijaliziranim uvjetima. Država je nametnila nemoguće uvjete za normalan rad poljoprivrednika koji imaju svoju stoku za prodaju", kaže Tešija.
Opisuje i situacije koje su u Dalmaciji česte: kupci dođu izravno na gospodarstvo i traže da im se zakolje janje "odmah".
"Imate vi leteće kupce koji dođu na OPG i traže da im se zakolju dva janjca. Što bi sad taj čovjek trebao čekati pola dana da dobije svoje janje? Ljudima se zakomplicirao život, to nema nikakvog smisla. Ljudima se to ne isplati", kaže.
Tešija problem širi i na tržište: tvrdi da je tržište preplavljeno uvoznim mesom koje se prodaje pod domaće.
"Tržište je preplavljeno uvoznim janjcima koji se prodaju pod domaće i to je užas. Ne postoje kontrole, a to je očito država pustila, bitan im je samo PDV", zaključuje.
Što propisi stvarno dopuštaju – i gdje ljudi najčešće griješe?
Ključno je razlikovati tri potpuno različite situacije: kućno klanje, klanje na gospodarstvu u registriranom objektu (s ograničenjima) i klanje za tržište kroz odobrene objekte.
Kućno klanje: Dopušteno je – ali samo za vlastite potrebe
Kućno klanje je dopušteno na gospodarstvu, ali isključivo za potrebe vlastitog kućanstva. Ono što se često prešućuje ili ignorira jest najvažnija rečenica: meso dobiveno kućnim klanjem ne smije se prodavati niti stavljati na tržište, bez obzira na to što osoba ima registriran OPG.
Drugim riječima: OPG status sam po sebi ne znači da se meso iz kućnog klanja smije nuditi kupcima.
Perad i kunići: Postoje legalni modeli klanja na OPG-u – ali uz uvjete i limit
Za perad i kuniće postoji mogućnost klanja na gospodarstvu u okviru registriranog objekta, uz propisane higijenske i tehničke uvjete (prostor, oprema, hladni lanac i način označavanja), te uz ograničenje količina kroz godinu.
To je model koji dio proizvođača koristi kao legalan put prema prodaji, ali je i dalje administrativno i organizacijski zahtjevan: treba ispuniti uvjete, voditi evidencije i držati se ograničenja.
Janjetina, svinjetina i govedina: Legalna prodaja u praksi najčešće znači – klaonica
Kod "crvenog mesa" situacija je stroža. Kućno klanje nije put prema prodaji. Postoji posebna mogućnost klanja na gospodarstvu u vrlo ograničenom obliku, ali ona je vezana uz strogo zadanu namjenu i male količine (najčešće u kontekstu vlastite turističke ponude), a ne kao rješenje za redovnu prodaju na tržištu.
Zato većina OPG-ova koji žele legalno prodavati janjetinu ili svinjetinu u kontinuitetu završava na istom problemu: da bi meso išlo na tržište, u pravilu se mora proći sustav odobrenih objekata, službenih pregleda i hladnog lanca. Upravo tu nastaju troškovi, logističke zapreke i "rupa" između propisa i stvarnosti na terenu.
Inspekcijski nadzori najčešće ciljaju situacije u kojima se meso prodaje bez sljedivosti, bez obveznih pregleda i bez jasnog podrijetla. To nije samo pitanje papira, nego i sigurnosti hrane: kad se meso prodaje izvan sustava, potrošač u praksi ne zna je li životinja pregledana, je li obrada obavljena u higijenskim uvjetima i je li hladni lanac bio ispoštovan.
Zato se kazne i mjere ne svode na upozorenja – inspekcije u takvim slučajevima mogu narediti zbrinjavanje mesa i pokretati prekršajne ili druge postupke.
Tešija predlaže "mini klaonice" za OPG-ove, uz kontrolu
Tešija smatra da bi država trebala pojednostaviti kriterije i omogućiti proizvođačima legalan rad na terenu.
"Slučajeva ilegalnih klanja stoke i mesa ima puno više nego što mislimo, jer su ljudi prisiljeni na to. Država bi trebala pojednostavniti kriterije i pravilnike. Svakom se OPG-u trebalo dozvoliti da imaju svoje mini klaonice. Mislim da bi svima bilo bolje i prodavalo bi se meso koje je zdravo i domaće. Osim toga, i takve OPG-ove treba kontrolirati, ali ne vidim problem da se ljudima omogući rad, ako žele raditi", poručuje.
Na kraju razgovora Tešija se dotaknuo i bolesti stoke, tvrdeći da se često provode testovi koji mogu biti nepouzdani te da se na temelju rezultata ponekad donose drastične odluke.
"Rade se testovi koji često nisu pouzdani, a stoka može uz testove biti lažno pozitivna. Ako je samo jedna, recimo svinja, pozitivna, imali smo primjere da je onda pobijeno tisuće i tisuće drugih svinja… Ako se sve provjerava s PCR testovima, oni nerijetko prema životinjama mogu biti lažno pozitivni", zaključio je Tešija za Dalmaciju Danas.
Gdje je čvor?
Srž problema u Dalmaciji nije samo u tome da "ljudi žele varati", nego u tome što mnogi tvrde da ne vide izvediv legalan put koji bi im omogućio brzu i isplativu prodaju vlastitog mesa. Propisi, s druge strane, jasno povlače crtu: kućno klanje ne smije završiti na tržištu, a prodaja mesa traži sustav kontrole, pregleda i uvjeta koje dio malih proizvođača teško može ispuniti bez dodatne infrastrukture i novca.
