Biskupija Hvara izdala je priopćenje u kojem se ispričava žrtvama zlostavljanja od strane svećenika ove biskupije. U istom priopćenju navedena su imena dvojice svećenika osumnjičenih za zlostavljanje, pri čemu su oba preminula – jedan 2011. godine, a drugi 2025. godine.
Uz izraženu ispriku, poziva se sva biskupijska zajednica da prijavi svaku sumnju ili mogući slučaj zlostavljanja maloljetnika ili ranjivih osoba.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
- U Svetoj godini Jubileja nade i oprosta, nakon primljenih prijava žrtava koji su pretrpjele zlostavljanje od strane određenih svećenika Hvarske biskupije, u želji za obnovom narušenog povjerenja i s iskrenim osjećajima boli i kajanja, želimo izreći javnu ispriku žrtvama i dostaviti izvješće o prijavama onih koji su u našim vjerničkim zajednicama počinili ovako teška zlodjela. Nažalost, razmjeri zlostavljanja često su teži od onoga što nam je u ovom trenutku poznato. No, svjesni težine onoga što nam je do sada prijavljeno, donosimo izvještaj prijavljenih slučajeva zlostavljanja u Hvarskoj biskupiji do ovoga dana:
1. svećenik Josip Jelinčić (rođen 1934. – preminuo 2011.) optužen je za zlostavljanje maloljetnika. Nažalost, zlodjela su prijavljena Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima tek nakon njegove smrti (2018. godine), te su zaprimljene službene prijave od dvije žrtve, koje su nas upoznale sa svojim ranama i tadašnjem manjkavom postupanju i propustima odgovornih u Crkvi u zaštiti maloljetnika i prevenciji zlostavljanja.
2. svećenik Marijo Zelanović (rođen 1946. – preminuo 2025.) optužen je službenom prijavom 2018. godine za počinjenje kaznenog djela iz domene kazneno pravne zaštite djece i maloljetnika. Odmah nakon prijave, ovaj slučaj je prijavljen Dikasteriju za nauk vjere i civilnim vlastima, te je svećenik suspendiran, zabranjene su mu sve crkvene službe i približavanje maloljetnicima. Kanonsku kaznu izvršavao je do smrti, a civilni kazneni proces do smrti nije završen. Nažalost, tek nakon njegovog sprovoda prijavljen je slučaj zlostavljanja još jedne žrtve koji se svojedobno dogodio u mjestu gdje je obavljen i njegov sprovod, te sada i zbog tih okolnosti izražavamo duboko žaljenje i iskrenu ispriku.
Još jednom, upućujemo ispriku svima koji su ranjeni ili sablažnjeni krivim postupcima ovih pokojnika ili nepromišljenim postupcima bilo kojeg člana klera Hvarske biskupije, te iskreno tražimo oprost i suosjećamo sa svima, poznatima i nepoznatima, koji su doživjeli bilo kakvu traumu, zlostavljanje ili neshvaćanje, posebno – svim žrtvama i njihovim obiteljima.
Uz iskreno žaljenje i ispriku, ovim putem ponovno želimo ohrabriti sve članove naše biskupijske zajednice i sve ljude dobre volje da nam dojavu o sumnji ili o (mogućem) počinjenju zlostavljanja maloljetnika ili ranjivih osoba na području Hvarske biskupije na vrijeme prijave na adresu: Hvarska biskupija, Trg sv. Stjepana 26, 21450 HVAR, 021/741-152, zastita.maloljetnika@hvarskabiskupija.hr., stoji u izvješću.
Objavljeno i pastirsko pismo vjernicima
Uz isprike i objave imena dvojice svećenika koji su optuženi za zlostavljanje, objavili su i poduže "Pastirsko pismo vjernicima Hvarske biskupije o sablazni seksualnog zlostavljanja".
- U odricanju od kulture prešućivanja i lukavog postupanja, kao mjesna Crkva priznajemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom da su se zlodjela seksualnog zlostavljanja događala u nekim našim vjerničkim sredinama, da su uzrokovala teške boli i patnje brojne djece, maloljetnih i ranjivih osoba kojima se u to vrijeme ne samo nije pružala nužna i dužna pomoć, nego se o tome do danas gromoglasno šutjelo, prepustivši žrtve samima sebi u njihovim bolima i patnjama, stoji, između ostalog, u pismu.
Pismo, koje potpisuju biskup Ranko i svećenici Hvarske biskupije, u cijelosti možete pročitati niže.
Draga braćo i sestre u Kristu!
S iskrenim žaljenjem i velikom boli u srcu progovaramo o žrtvama seksualnog zlostavljanja djece, maloljetnih i ranjivih osoba od strane nekih svećenika Hvarske biskupije, čija imena i zlodjela su dobro poznata žrtvama i njihovim obiteljima, kao i mnogim vjernicima u mjestima gdje su se zlodjela događala, ali i šire, i tražimo oprost. Istina, svako istinsko kajanje zahtijeva spoznaju o počinjenim grijesima ili propustima koji se nisu smjeli dogoditi, a povezani su s konkretnim osobama i njihovim službama.
Život, poslanje i djelovanje Crkve protežu se kroz vrijeme i prostor koji nadilaze životni vijek pojedinca i zbog toga ono što se događalo u prošlosti i što zaslužuje bezuvjetnu osudu, a počinili su udovi Crkve koji su prešli u vječnost i već su stali pred Božji sud, ne zahtijeva od nas danas da preuzmemo odgovornost za njihova zlodjela i propuste, jer to nije moguće, nego zahtijeva od nas da u duhu kršćanske vjere, nade i ljubavi iskreno molimo za oprost one koji su proživljavali, a još i danas proživljavaju teške boli i patnje uzrokovane zlostavljanjem u Crkvi, ali i naknadnim posramljivanjem i prešućivanjem toga, te ih dobronamjernog i otvorenog srca pozovemo da se u krilu crkvene zajednice zajedno uputimo ususret praštanju i pomirenju kao preduvjetima istinskog osobnog i zajedničkog ozdravljenja. Taj put zahtijevaju i nadahnjuju Isusove riječi: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 31-32).
Pomirenje se može dogoditi samo ako žrtve zlostavljanja u sebi osjete djelovanje milosti oprosta, a koje nije moguće silom iznuditi, nego samo ponizno izmoliti. Zato nam je potrebna zajednička molitva s jednodušnim nutarnjim raspoloženjem i vidljivim jedinstvom svih članova crkvene zajednice za milost pomirenja kako bi žrtve zlostavljanja mogle osjetiti lahor Duha Svetoga s kojim blago u dušu ulaze milost i snaga oprosta prema svima koji su ih zlostavljali i teško ranili.
