Na uzvisinama diljem Dalmacije i Hercegovine, često obrasle makijom i borovinom, i danas stoje kameni bedemi koji svjedoče o jednom davnom vremenu. Riječ je o gradinama – prapovijesnim utvrđenim naseljima ili svetim mjestima koja su obilježila prostor istočne obale Jadrana mnogo prije dolaska Rimljana.
YouTube profil ArheoBalkan u svojoj najnovijoj objavi vraća pozornost upravo na te drevne suhozidne fortifikacije koje su, prema arheološkim istraživanjima, podizala razna ilirska plemena tijekom brončanog i željeznog doba.
Prapovijesni fenomen jugoistočne Europe
Gradine su arheološki termin za lokalitete smještene na prirodno dominantnim položajima – brdima, grebenima ili izdignutim platoima. Građene su tehnikom suhozida, bez vezivnog materijala, slaganjem većih i manjih kamenih blokova u masivne kružne ili ovalne sklopove.
Iako ih se u javnosti često opisuje isključivo kao utvrđena naselja, sve je više interpretacija koje naglašavaju da su gradine u svojoj izvornoj fazi imale prvenstveno ritualnu i sakralnu funkciju. Njihov izdignuti položaj, simbolička dominacija nad krajobrazom i organizirani kameni prstenovi upućuju na mjesta okupljanja, obreda i zajedničkog identiteta prapovijesnih zajednica.
Tek u kasnijim razdobljima nesigurnosti, sukoba i plemenskih napetosti, dio tih lokaliteta dobiva naglašeniju obrambenu ulogu. Neke gradine tada se dodatno utvrđuju, postaju nadzorne točke i skloništa, ali to je, prema ovoj interpretaciji, sekundarna faza njihova razvoja.
Na prostoru današnje srednje Dalmacije, primjerice, ističu se gradine povezane s plemenima Delmata, dok su u južnijim krajevima i Hercegovini prisutne gradine koje se dovode u vezu s drugim ilirskim skupinama poput Ardijeja i Daorsa.
Od svetog prostora do obrambene točke
U željeznom dobu, kada se oblikuju jasniji plemenski identiteti, gradine postaju i središta zajednica – mjesta gdje se odvija svakodnevni život, ali i gdje se učvršćuje društvena hijerarhija. Masivni kameni bedemi, ponekad i višestruki prstenovi zidova, svjedoče o organiziranosti zajednice, no njihova monumentalnost može se tumačiti i kao izraz simbolične moći i svetosti prostora.
Arheološki nalazi – ostaci kuća, ognjišta, keramike, metalnih predmeta i oružja – potvrđuju da su neke gradine u određenim fazama bile trajno naseljene. Ipak, činjenica da su podizane na dominantnim i često teško pristupačnim položajima dodatno podupire tezu o njihovoj posebnoj, ne samo utilitarnoj funkciji.
Arheološki nalazi – ostaci kuća, ognjišta, keramike, metalnih predmeta i oružja – potvrđuju da su neke gradine u određenim fazama bile trajno naseljene. Ipak, činjenica da su podizane na dominantnim i često teško pristupačnim položajima dodatno podupire tezu o njihovoj posebnoj, ne samo utilitarnoj funkciji.
Ilirska ostavština prije Rima
Gradine imaju korijene još u kasnom brončanom dobu, a svoj vrhunac doživljavaju u željeznom dobu, u vrijeme ilirskih zajednica. Iako se često poistovjećuju isključivo s Ilirima, njihova tradicija započinje i prije formiranja jasno definiranih plemenskih identiteta.
Rimskim osvajanjima u 1. stoljeću pr. Kr. prostor istočne obale Jadrana ulazi u novu fazu urbanog razvoja – grade se ceste, municipiji i kolonije – no gradine ostaju trajni trag prapovijesne organizacije prostora. Neke su nastavile živjeti i u rimsko doba, dok su druge postupno napuštene.
Prijeti im konkretna i golema opasnost
Nažalost, od ukupnog broja gradina i prapovijesnih gomila na prostoru Hrvatske znanstveno je istražen tek manji postotak. Velika većina lokaliteta evidentirana je samo površinski, bez sustavnih arheoloških istraživanja i adekvatne zaštite.
Osim prirodne degradacije, gradine su često na udaru vandala i nestručnih zahvata. Posebno zabrinjava porast devastacija u posljednjem desetljeću kroz građevinske zahvate, infrastrukturne projekte, kamenolome, vjetroelektrane i solarne parkove koji trajno mijenjaju krajobraz i nerijetko nepovratno oštećuju ove kamene spomenike identiteta.
Kameni bedemi koji i danas stoje
Gradine su danas zapuštene i prepuštene vegetaciji iako predstavljaju iznimno vrijedan dio arheološke i kulturne baštine. Njihovi suhozidni bedemi, koji su stoljećima odolijevali vremenu, svjedoče o graditeljskom znanju i društvenoj organizaciji prapovijesnih zajednica.
Upravo zato je važno vraćati pozornost na te lokalitete i nadati se da će jednom svijest o njihov važnosti biti neusporedivo veća u odnosi na sadašnje stanje. Da, mi znamo da civilizacija nije počela sa starim Grcima, ona je tu bila prisutna i tisućljećima prije. Ovdje ne treba ni govoriti koliko je ovaj sloj naše povijesti i povijesti ovih područja slabo zastupljen na europskom i svjetskom nivou. Prije svega, naša znanstvena zajednica nema toliko broj znanstvenika koji se bave ovim razdobljem povijesti, a u cijeloj priči iznimno su bitne publikacije na engleskom i drugim stranim jezicima.
Gradine nisu samo kamen na kamenu. One su tragovi identiteta, obrane i svakodnevice ljudi koji su na ovim prostorima živjeli davno prije nego što su rimske legije kročile na istočnu obalu Jadrana.
