Gradska knjižnica Solin organizira prikazivanje kratkog umjetničkog filma Slavuj.
Projekcija je predviđena za četvrtak, 7. travnja u 19 sati, održat će se u Teatrinu GK Solin, a nakon projekcije slijedi razgovor s autorom.
Autor filma je mladi umjetnik koji se krije pod imenom Kralj Sunca.
O filmu:
SLAVUJ
Mnogo je pjesama pa i filmova koji imaju slavuja u naslovu; taj je pjevač stoljećima prvi na top-listi ptica pjevačica pa je postao općim mjestom u povijesti umjetnosti. No, ovaj krakometražni film dolazi iz Splita koji je vrlo specifično mjesto, a režirao ga je redatelj vrlo neobičnog i znakovitog umjetničkog imena – Kralj Sunca! Film je to crno-bijeli, komponiran od kadrova jakog kontrasta bijele sunčeve svjetlosti i oštrih sjena predmeta i likova, pažljivo uobličenih i vizualno efektnih, koji se izmjenjuju u dinamičnom ritmu od početka, potičući i zadržavajuću gledateljevu pažnju do samog kraja.
U ovoj jednoj rečenici sadržana su dva komplimenta: snimatelju i montažeru.
Fotografija filma ima jak ekspresionistički naboj i podsjeća na klasične crno-bijele filmove iz prve polovice 20. stoljeća, ali je njena emocija mediteransko-dalmatinska i kultivirana je iskustvom gledanja filmske klasike u splitskoj kinoteci Zlatna vrata. Primjetan je i pozitivan utjecaj stila vizualnog pripovijedanja splitske filmske škole, koji se njegovao u Kino-klubu Split 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.
To se ponajprije očituje u strogo pažljivom komponiranju vizualne arhitekture filma kao i u preciznom osjećaju za optimalnu dužinu kadrova. Zaigranost, nepretencioznost i prozračnost čine ih lakim za gledanje i slušanje te daju Slavuju krila za raspjevani filmski let do same odjavne špice, a ona nas na kraju ugodno iznenadi duhovitim rješenjima i originalnim neobičnostima.
Radi se, dakle, o estetskom užitku koje film pruža vještim spajanjem filmske tradicije i suvremenog senzibilteta, ekspresionističke fotografije i mediteranske poetike, stihova i muzike, lokalnih izraza i općih tema...
U glavnoj se ulozi Pjevača i svirača našao i jako dobro snašao Luka Ivoš, koji svojim glasom i pokretljivim stasom energetski ispunjava svaki kadar u kojemu se nalazi.
On je i uglazbio stihove autora filma, Danottea tj. Kralja Sunca, koji se na kraju odjavne špice ne predstavlja kao redatelj nego kao smislitelj (onaj koji je sve to smislio). Slavuja možemo sa/gledati i kao 15-minutni video-spot i kao film, a najbolje bi ga bilo vidjeti i doživjeti kao hibrid tj. leguru u kojoj su uspješno stopljeni film, video, kazalište, glazba i poezija. Izmičući preciznoj kategorizaciji, Slavuj slobodno leti pjevajući i pjeva leteći od jedne odrednice do druge, ne hajući za konvencije ali ne zaboravljajući harmoniju i viši smisao svoga leta.
Splitski je to slavuj pa pjeva i po danu okupanom suncem ali njegovo pjevanje se ne razlijeva u površnu sentimentalnost: crno-bijela fotografija ga čuva od opasnosti da bude video-filmska razglednica sa sunčanog Mediterana.
Umjerena se doza nostalgije, za njegovom prijašnjom emocijom i čistoćom, osjeća u stihovima i akordima pjesama, a to im produbljuje unutarnju ljepotu. Zaključno: Slavuj je obećavajući prvijenac autora kojemu slijede još viši kreativni dosezi u mediju pokretnih slika...
