Kninski poljoprivrednici muku muče s divljim svinjama. Sve ih je više, kažu, pogotovo na neobrađenoj i zapuštenoj zemlji. A takve je sve više.
Nekad plodne kninske ravnice sve više prekrivaju šikara i drač. Ljudi je sve manje, a oni koji se odluče za poljoprivrednu proizvodnju, moraju se, uz ostalo, braniti i od sve češćih upada divljih svinja koje polako, ali sigurno zauzimaju napuštenu zemlju.
Gradska uprava Knina planira i poseban pravilnik ne bi li se zemlja barem očistila te prevenirali požari i napadi štetočina, no budućnost - nastavi li se tako, prije svega s iseljavanjem - nije nimalo blistava, javlja HTV.
Vinograd obitelji Bijelja jedan je od rijetkih koji se još obrađuju u kninskom kraju.
- Čitava ova kninska dolina gore do Plavna, više nitko ne ore, niti sije kukuruz. Tu je nekada živjelo preko 5 tisuća ljudi i svi su živjeli od poljoprivrede, radili su u tvornici vijaka, pošti, sjeća se Petar Bijelja, poljoprivrednik iz Knina i dodaje kako je na donjoj pijaci kod Svetoga Ante znalo biti po 5 tisuća ljudi, a sada dolje nema ništa.
Dolje su sada prazne klupe i dvije prodavačice. Od kupaca ni traga ni glasa. Temperatura minus 4.
- Prije rata i za vrijeme rata bila je krcata, bogata sa svime, a sada, nas smo dvije tu. Ponekad netko navrati, svrati, kupi nešto. Žali bože što se smrzavamo, mrznemo. Da bar imam koju kunu više, vjerujte mi da se ne bih ovdje smrzavala. Više izgubim zdravlja nego što ću dobiti novaca, govori Nada Vujinović iz Knina.
Ni obitelj Bijelja ne računa na veliku zaradu od onog što još obrađuje. Ostali su im samo vinogradi i voćnjaci.
- Imao sam 2 hektara kukuruza, imao sam djetelinu, krave, svinje, perad. Sada to ništa ne možemo imati. Tu su sada divlje svinje u našem polju. Sve je zaraslo, korov, vrbe, joha i to je sve, rekao je za HTV Petar Bijelja.
- Zvonko Letica je prije 50 godina, snimao ovdje emisiju Kamen na kamenu. Sada je kamen ostao, a naroda nema. Tada je bilo i stoke, bilo je i života, bilo je i pjesme dječje, i psovke i svega što je u normalnom svijetu. Sada nema ništa, samo poneki jauk kada se netko sahranjuje, sjeća se Mirko Reljić iz Kistanja.
I Mirko Reljić je prevalio 70-tu. No, ne predaje se. Ni godinama - ni trendu napuštanja zemlje. Smokvik mu je star deset godina. U njima je bilo svega, suše, ledene kiše... na svakom deblu i tragovi glavnog poljoprivrednog predatora - divlje svinje.
- Kada su one uspjele prijeći ove zidove, onda smo morali ići na investiciju zaštititi i fizički i s pastirom.
- Sada smo uspjeli i to, ali imat ćemo opet problema, ovdje nema smokve, ako nema sistema kap po kap. Trebamo investiciju za navodnjavanje, govori Mirko.
Zemlju je prekrila šikara. No prije samo tridesetak godina bilo je potpuno drukčije.
- Kada vidite da je na ovom području po podacima bilo oko 15 tisuća hektara, od toga deset tisuća hektara oranica, pa sada pomnožite to s nekim prosječnim urodom žitarica od 4 do 5 tona pa vidite koje su to količine žita koje se ovdje više jednostavno ne produciraju. Sada zamislite koliko je tu bilo mesa, koliko je tu bilo mlijeka, koliko je tu bilo životinja i žive stoke, a danas toga nažalost nema, istaknuo je Boris Perić, Poljoprivredno savjetodavna služba Knin.
Potvrđuju to i u kninskoj gradskoj upravi. Rijetki još u tom plodnom kraju obrađuju zemlju. Planiraju i novi pravilnik kojim će ljude obvezati da zemlju očiste - žele spriječiti požare, a i sve češću pojavu divljih svinja.
- Ono što nam nije zasigurno cilj je da ljudima oduzimamo zemlju, da ih pritišćemo, nego želimo da se te površine obrađuju. Nadamo se da će oni to tako i prihvatiti. Druga su stvar potpore. Grad Knin daje ozbiljne potpore u poljoprivredi. Za razliku od 2017. kada smo imali potpore reda veličine 30-tak, 40-tak tisuća kuna, sad se to popelo skoro na pola milijuna kuna i sve je iskorišteno. Ono što je dobro u svemu ovome je to što uočavamo da to mahom konzumiraju mlađi ljudi, naglašava Marko Jelić, gradonačelnik Knina.
Spas vidi u inovacijskom središtu - no prošlo je 15 godina od ideje, a još nije realizirana. Stoga nije čudno što prognoze onih koji se još ne predaju - nisu nimalo optimistične.
- To je borba za život. Mislim da bi se društvo trebalo time pozabaviti jer ovaj prostor od Karlovca do Skradina je pust. Treba poskidati one znakove od domaćih životinja jer ne postoje više domaće životinje, samo postoje divlje svinje i njih se treba bojati, istaknuo je Mirko Reljić.
Ali i za budućnost zemlje koju bez ljudi sve više zauzima divljina!
