U petak ujutro stanare Dominisove ulice neugodno su iznenadili gradski pituri koji su prebojili nedavno oslikan mural posvećen KK Jugoplastika.
Povezani sadržaj
Da odmah na početku naglasimo, mural su financirali, osmislili i u djelo proveli građani na svoju ruku, bez ikakve dozvole ili odobrenja konzervatora, tako da njegovo 'uklanjanje' nije bilo neočekivano. Ono što ih jest iznenadilo je ažurnost gradskih službi i konzervatorskog odjela u ovom, izoliranom, slučaju.
Kao što vjerojatno većina građana zna, stara gradska jezgra vrvi grafitima, što na zidovima, što na razvodnim kutijama, kantama za smeće, gurlama, vratima, prozorima, tendama... praktički nema gdje ih nema.
Više su puta građani i mediji upozoravali na ovaj problem koji nagrđuje imidž spomenika kulture nulte kategorije, pozivajući gradske vlasti da krenu u čišćenje. Ali do uklanjanja grafita i to po brzom postupku, uglavnom je dolazilo samo u slučaju da je sadržaj uvredljive prirode.
Mural Jugoplastici nije bio od te vrste, ili možda ipak jest s obzirom da se našao desetak metara od kućnih vrata šefa splitskih konzervatora? No deset, dvadeset metara od tih istih vrata nalaze se brojne oštećene fasade zgrada, ilegalne građevine, išarane razvodne kutije i gurle oblijepljene naljepnicama i žvakama, oštećene podne ploče, pa čak i još jedan mural splitskom sportskom klubu.
Kronologija života jednog zida
No, vratimo se na ovaj očito jako poseban zid, koji je pod hitno trebalo sanirati od građanskog neposluha.
Fasada ove zgrade godinama je bila oštećena, na što su građani uporno ukazivali uvredljivim grafitima. Gradske službe su natpise uklanjale, a zid ostavljale u 'izvornom' stanju.
Jednog dana nepoznat netko odlučio je stvar uzeti u svoje ruke. O svom je trošku zid 'zakrpao', pregletao i opiturao. Gradske službe nisu marile, pa tako ni konzervatori.
S vremenom, zid se pohabao, a netko od građana ponovno ga je 'sanirao'. Ni konzervatori ni gradske službe ni tada nisu reagirale.
Zatim je netko zid išarao sprejem, a nadležni ponovno nisu obraćale pažnju.
Potrajala je ova priča, i nekoliko godina.
Vidjevši da nadležne očito nije briga što se događa s ovom površinom, stanari su je odlučili urediti po svom guštu. Prikupili su donacije, osmislili i oslikali mural posvećen legendarnom i može se reći nepravedno zapostavljenom splitskom klubu, Jugoplastici.
No, iznenađenje. Iako su prethodne 'instalacije' građana trajale godinama, mural nije doživio ni 15 dana.
"Vidiš li buže?"
Da se razumijemo, mural Jugoplastici je napravljen bez dozvole, a građani su pristajanjem na život u gradu i to u spomeniku nulte kategorije pristali i na neka pravila koja taj život donosi, pod uvjetom da se jednako primjenjuju na sve. Ali ovaj mural poslužio je kao još jedan primjer kako splitske gradske službe svoj posao naočigled građana rade selektivno, a ilegalne radnje sankcioniraju kako kome.
Dokaz za to ne treba tražiti daleko. Tek metar, dva od prefarbanog murala nalazi se potpuno oštećena fasada iste kuće na kojoj je netko sprejem zaokružio najveću pukotinu i pored nje napisao 'vidiš li buže?' (buža - dalmatinski izraz za rupu, otvor, ali i nadimak koji su aktivisti dali šefu splitskih konzervatora). Ovaj 'grafit' nastao je dan, dva prije murala, a u jutrošnjoj akciji čišćenja ostao je netaknut?
Na katu iste kuće fasada je crna, oronula i spremna za povratak gradskih pitura. Takva je već godinama. Da ne govorimo o ilegalnoj gradnji točno nasuprot i nekoliko katova u visinu.
Kad bi krenuli nabrajati sve boljke splitske gradske jezgre za čiju su sanaciju i uklanjanje odgovorni konzervatori, odnosno gradski odjel koji je ažurno reagirao na mural, hajdemo samo reći da bi potrajalo, zato se postavlja pitanje što je to toliko zasmetalo kod ovog murala da je dobio prioritet pred svim ostalim problemima koji staru gradsku jezgru muče godinama? I je li ovo poruka građanima da muralima oslikaju Palaču od vrha do dna kako bi se napokon uveo nekakav red?
Građani se pitaju: "Di su pare?", Grad poziva na bolji odnos prema zaštićenoj kulturnoj baštini
Stanari Dominisove koji su sudjelovali u izradi murala poslali su gradskim vlastima i lokalnim medijima emailove u kojima se pitaju zašto se kršenje pravila kažnjava selektivno te na što se troši novac od spomeničke rente.
"Opet se djelatnicima Ministarstva kulture pogoduje, i uređuje se našim novcima njihov pogled s prozora. Pitam vas konzervatori, poznati čuvari vlastitih džepova, a ne baštine, za čije očuvanje ste plaćeni, kada će na red doći druge škrabotine, bazeni, bankomati i ostale nelogičnosti koje potičete i ignorirate u SGJ? Čestitke na brzini, a sada krenite dalje."
"Što je jedan bankomat bio vrijedniji od ovoga murala, ili jedan od plejade kukastih križeva koji su ispisani u SGJ? Od njega niste imali koristi dok od bankomata, štekata i ostalih povampirenih gadarija u SGJ imate? Može vas biti sram. Gosp. Bužančiću, biste li vi radije željeli da na zid kraj vaše kuće nacrtamo kraljevnu Dobroslavu? Ako je odgovor potvrdan okupite sve susjede jedno popodne oko sebe i ispričajte im tu bajku. Uspjesi Jugoplastike nama su, za razliku od vaših maštarija realni i opipljivi... Da ste pravovremeno uredili pravila igre u SGJ, do ovoga murala ne bi ni došlo. Odgovorite nam, gdje trošite novce od spomeničke rente?", pitaju stanari.
Upitali smo Grad Split znači li jutrošnje uklanjanje murala da se redom krenulo na uređenje površina unutar SGJ, na što smo dobili odgovor da se čisti redovito, a zbog lošeg odnosa građana prema kulturnoj baštini na taj posao potrošene su pozamašne svote.
U 2019. godini na čišćenje išaranih površina unutar SGJ, kažu, potrošeno je 337 tisuća kuna. Radi se o tri puta većem iznosu nego je za istu stvar potrošeno prošle godine. Ali čini se da je problem u tome što se posao obavljen tim novcem na gradskim ulicama baš i ne vidi.
