Voditeljica Ureda za morsku politiku pri europskom uredu WWF-a Antonia Leroy kaže da mnogi ribari rade za vrlo loše plaće u industriji koja se jedva financijski održava i često se nalazi na drugoj strani zakona.
„To mora prestati. EU mora temeljiti svoju ribarstvenu politiku na boljem razumijevanju povezanosti radnih uvjeta i financijske stabilnosti s ekološkom održivošću. Ljudima je potreban pošten posao koji je istovremeno i ekološki održiv.“, kazala je prema priopćenju WWF-a.
Dostojan životni standard je samo jedan od obaveznih socioekonomskih ciljeva Zajedničke ribarstvene politike EU-a (ZRP) za koji je studija pokazala da se često ne provodi u praksi. Posebno zabrinjava otkrića studije je da je od 2012. do 2018. petnaest flota zemalja članica zabilježilo negativnu neto dobit. Iako je uobičajeno da poslovanja ponekad doživljavaju gubitke, malo je vjerojatno da s takvim gubicima nastave raditi.
Nadalje, 19 plovila članica EU uključeno je u ilegalne ribolovne poslove izvan voda Europske Unije, od kojih 11 iz Španjolske, što pokazuje potrebu za pojačanim mjerama nadzora, te postavljanjem sustava nacionalnih sankcija.
Polovina prekršaja u koje su uključena plovila članica EU se odnose na korištenje povlačnih ribolovnih alata koji dodiruju morsko dno, a kojima je potrebno više goriva po jedinici ulova nego ostalim ribolovnim alatima. Uz to, povlačna ribolovna oprema je izuzetno štetna za morske ekosustave i život na morskom dnu. WWF poziva na ukidanje velikih poreznih olakšica na gorivo za ribolovne alate koji se vuku po morskom dnu u aktivnostima koje odudaraju od europskog cilja za očuvanje dobrog stanja morskog okoliša i ciljeva postavljenih u Strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti.
Pozitivno otkriće analize je pad broja slučajeva nepoštivanja ZRP-a između 2013. i 2018., istovremeno s povećanjem broja inspekcija, što ukazuje na nužnost stalnog ulaganja u nadzor i kontrolu flota.
S obzirom na evaluaciju Zajedničke ribarstvene politike koju EU započinje ove godine, WWF naglašava potrebu za boljim razumijevanjem socioekonomske dimenzije ribarstvene politike, nužne za unaprijeđenje sektora. Potrebni su veći ekonomski poticaji kako bi se mogao osigurati pošten i održiv prijelaz na ribarstvo s malim utjecajem sukladan ZRP-u i ciljevima zaštite okoliša Europske Unije, koji istovremeno osigurava egzistenciju obalnih zajednica za generacije koje dolaze, kaže se u priopćenju.
