Sinoć je u splitskom Gradskom kazalištu mladih održana premijera dugo iščekivane predstave „Mačak u čizmama“ u režiji Nine Kleflin. Poznata bajka o dosjetljivu mačku, slugi koji je zapravo „mozak operacije“ pretvaranja siromašna gospodara u gospodina, u najpoznatijoj je verziji zabilježio francuski pisac Charles Perrault, odgovoran za bisere dječje književnosti kao što su Crvenkapica, Pepeljuga i Modrobradi.
Bogatstvo iza vizije Nine Kleflin u tome je što je bajka, iako u originalnu ruhu, zaodjenuta u metaforiku današnjeg vremena (konzumeristički svijet, prijetvornost, ambicioznost, krucijalnost pravog prijateljstva) i primjerena pravoj obiteljskoj zabavi u kojoj će, ipak, najviše uživati djeca i mladi.
U GKM-ovoj je izvedbi ispoštovana originalna premisa – najmlađi mlinarov sin u nasljedstvo naizgled dobiva najmanje – kućnog mačka. Međutim, taj mačak, u nadahnutoj i iznimno uspjeloj izvedbi Ive Perkušića, postaje mladićevo najjače oružje – njegov probitačniji alter ego, njegov osobni Pomet, njegova arlekinska ulaznica u visoko društvo. Mačkova je osnovna ideja uvesti mladića u kraljevsku obitelj. Teren priprema izmišljenom pričom o Markizu od Karabasa, poklanjanjem prepelica kralju i golicanjem princezine mašte govorom o svom gospodaru kojega hvali na sva zvona. Pritom će se morati obračunati i sa strahom i trepetom tih krajeva, zlim čarobnjakom Harunom kojega će sitnim provokacijama, izazovima i obrnutom psihologijom navesti da se pretvori u miša i time zapečati svoju zlikovačku sudbinu u želucu mudrog mačka.
Posebna je čar ove predstave u njezinoj estetici. Šarenilo, šume, kraljevski dvori, raskošni kostimi s daškom pretjerivanja francuskog baroka i klasicizma, igra svjetla, pametna upotreba dima, pamtljivi songovi – sve je zajedno funkcioniralo kao odličan, zabavan show koji drži gledatelje zainteresiranima, sa širokim osmijesima na licu. Pohvale zaslužuje mnogobrojni autorski tim, izdvojit ćemo Saru Lovrić Caparin (kostimografija), Željka Radišića (scenografija), Ines Prajo i Arjanu Kunštek (autorska glazba i stihovi) te Tinu Vukasović (slikarski radovi) i Marina Vukasovića (izrada rekvizita).
Glumačka je postava vrlo zrelo i angažirano pristupila svojim zadacima. Ivo Perkušić predstavio se kao Mačak, Bojan Brajčić kao najmlađi mlinarov sin Edgar, Siniša Novković kao Kralj, Katarina Romac kao Princeza Lavinia, Mia Vladović kao zli čarobnjak Harun te Matko Elezović, Karlo Barbir i Leon Macanović u više uloga.
Perkušić je bio savršeno utjelovljenje Mačka – šarmantan, spretan, sveprisutan, intrigantan. Bojan Brajčić kao najmlađi sin Edgar posebno je oduševio (iako to ljubiteljima njegova djela nije nikakva novost) prekrasnim glasom koji je došao do izražaja u songovima na koje je publika reagirala kao da pjeva kakva pop-zvijezda. Onaj tko je fascinirao i u dijelovima bez ikakva teksta bila je sjajna Katarina Romac kao Princeza Lavinia – njen scenski pokret, karikaturalan hod s naglaskom na ramena koji prikazuje naučenu dvorsku uniformiranost, ali i naivnu dobroćudnost bio je silno duhovit i svrsishodan. Ništa manje očekivano – i Siniša Novković savršeno se snašao u ulozi Kralja.
Prikaz vrhovna vladara kao kalkulantske sirovine s nizom verbalnih gegova i poštapalica, a ipak dobroćudna oca obitelji miks je koji vjerojatno nitko drugi ne bi prikazao tako uvjerljivo. Dijalozi su premreženi pošalicama prikladnima za ciljanu publiku, metode zavođenja između mlinareva sina i princeze Lavinije vrlo su ljupke, a cijela priča o čovjeku kojemu pri rođenju nisu naklonjene dobre karte, ali zato jest dobar prijatelj puna je nade da uz malo hrabrosti i volje te dobro vodstvo svatko može izvući maksimum iz svoga života.
Sve u svemu, „Mačak u čizmama“ duhovita je, vizualno vrlo primamljiva i zabavna predstava koja nepretenciozno ukazuje na svevremenska pitanja – odnosa moći i nemoći, borbu dobra i zla, važnost iskrena prijateljstva te ponajviše – važnost odvažnosti i snalažljivosti u vremenima koja nisu naklonjena „malim ljudima“. Posebne preporuke za sve ljubitelje bajki, ali i one koji će to tek postati, bez obzira na dob.
