Europski sud za ljudska prava jednoglasnom je odlukom 'izgadio' hrvatske institucije – redom policiju, tužiteljstvo, ali i sud – te istom presudom dodijelio 40-godišnjaku iz Splita deset tisuća eura zbog kršenja Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Konkretno, povrijeđeno je njegovo pravo na nediskriminatorno postupanje organa reda s obzirom na seksualnu orijentaciju te u njegovom slučaju nije provedena efikasna istraga. Dapače, upravo suprotno, kako se vidi iz teksta presude troje sudaca u Strasbourgu...
Sve je povezano sa zločinima iz mržnje kojima je 40-godišnjak, 'istaknuta osoba u LGBT zajednici' kako stoji u presudi, bio izložen najmanje dvije godine u Splitu. Najčešće su se incidenti događali u kvartu gdje je žrtva stanovala pa su tako i u presudi redom pobrojani slučajevi kao i reakcija policije, odnosno izostanak ozbiljne reakcije nadležnih.
A krenulo je još 2013. godine kada je sudjelovao u organizaciji Pride-a. Policiji je 9. lipnja prijavio grupu mladih koji su kod škole dovikivali tada 30-godišnjaku i njegovom prijatelju priproste, homofobne uvrede. 'Plavci' su došli, ispitali skupinu maloljetnika, ravnatelja škole te vlasnika obližnjeg kafića. Rezultat? Nema osumnjičenih.
Situacija je eskalirala
Par dana kasnije situacija je eskalirala, što se moglo očekivati. Na vrata stana dolazi mu skupina mladića, udaraju, lupaju, vrijeđaju... Ponovno je policija identificirala 12 potencijalnih sumnjivaca, među njima je bio L.S. koji je pak negirao bilo kakvo sudjelovanje u toj 'akciji'. Iako ga je napadnuti prepoznao, nikakve prijave nisu podignute, jednostavno je zaključeno kako je 'nemoguće pronaći počinitelje'.
U veljači iduće godine, 2014. dakle, dvije nepoznate osobe pratile su gay mladića i njegovog prijatelja, ponovno ih vrijeđajući, prijeteći te su ih gađali plastičnim upaljačem. Taj predmet, pokazat će se, jedan je od krunskih dokaza neažurnosti naše policije po mišljenju Europskog suda za ljudska prava. Ponovno počinitelji nisu identificirani.
U petom mjesecu te godine, konkretno 10. svibnja 2014. ponovno su napadnuti, ovaj put je dobio dva udarca u glavu i jedan u tijelo! Sve je bilo, kao i mnogo puta do tada, 'začinjeno' uvredama. Istražitelji su ispitali koga su smatrali bitnim, no zanimljivo da nisu uzeli podatke svjedoka – koji je tako ostao anoniman, odnosno nije više mogao biti ispitan pred sudom – koji je sve vidio te čak prepoznao trojicu napadača iz kvarta: F.Z., M.M. i T.B.
Koji dan kasnije, trojica mladića poredani su iza stakla za prepoznavanje u policijskim prostorijama: obojica napadnutih su sa 100 postotnom sigurnošću prepoznali T.B., a tek nešto manje sigurni su bili za ostalu dvojicu. Sad postaje zanimljivo – policija prijavljuje M.M. i F.Z. zbog narušavanja javnog reda i mira, dok tužiteljstvo koji tjedan kasnije odustaje od kaznene prijave zbog zločina iz mržnje! F.Z. je imao, kako se taksativno navodi u ovoj presudi, neoboriv alibi...
Još nekoliko napada i prijetnji
Do kraja te 2014. godine kao i 2015. godine zabilježeno je još nekoliko napada i prijetnji likvidacijom, sve zbog seksualne orijentacije, sve s istim rezultatom po pitanju (ne)pronalaska počinitelja. Nije međutim ni onaj slučaj iz svibnja 2014. godine završio spektakularno. U veljači 2016. godine M.M. je na Prekršajnom sudu kažnjen s 30 sati društveno korisnog rada te se mora ispričati žrtvi.
Toliko o kronološkom tijeku događanja, kako je utvrdio sud u Strasbourgu. Ono što bi posebno trebalo 'zaboljeti' službenike naše policije i pravosuđa, stoji u drugom dijelu presude. Citira se i podržava pismo koje je u siječnju 2017. godine hrvatskoj policiji poslala Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u kojem se kritizira ponašanje djelatnika MUP-a u slučajevima gdje je mladić napadnut zbog svoje seksualne orijentacije. Početni nalazi istrage, navodi se dalje u presudi, morali su biti dovoljni za ispitivanje postoji li zločin iz mržnje. Naknadna istraga je bila manjkava, nisu uzeti otisci prstiju s upaljača, nisu ispitani susjedi, propustilo se uzeti podatke svjedoka koji je tako ostao anoniman,...
Također, tužiteljstvo je unatoč obavljenom prepoznavanju donijelo odluku kako nema dovoljno dokaza za procesuiranje tog zločina,odustalo od kaznenog progona, iako je na Prekršajnom sudu mladić proglašen krivim na temelju tih istih dokaza! A u tom prekršajnom postupku za narušavanje javnog reda i mira, nitko se nije dotakao zločina iz mržnje te je, na koncu, kazna tada malodobnom M.M. neproporcionalna težini nedjela, stoji između ostalog u presudi. Vrlo blaga kazna te činjenica da je to jedini rezultat istrage brojnih napada na Splićanina, potiče osjećaj da zločini iz mržnje mogu prolaziti nekažnjeno, navodi se u presudi Europskog suda za ljudska prava. Pored deset tisuća eura kao nematerijalna naknada, tužitelju je odobrena naknada tri tisuće eura za troškove postupka, dok je tražio 30 tisuća kompenzacije te 5.400 na ime troškova.
