Hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je jučer veličanstvenu pobjedu! Na prepunom Poljudu, Vatreni su svladali svjetskog prvaka Francusku, upisavši povijesni trijumf. Sve čestitke izborniku Zlatku Daliću, kapetanu Luki Modriću i cijeloj momčadi! Dovoljno je bilo sinoć prošetati ulicama Splita i osjetiti nevjerojatnu atmosferu – ozarena lica navijača, pjesma i slavlje koje je trajalo do dugo u noć.
No, ova večer donijela je i trenutak posebnog pijeteta.
Na istočnoj tribini Poljuda razvijen je veliki transparent s fotografijom vukovarskog heroja Jeana-Michela Nicoliera, mladića iz Francuske koji je život dao za Hrvatsku. Pokraj mene je sjedio francuski novinar AFP-a, Alexandre, i upitao me što znači taj transparent.
Objasnio sam mu da je riječ o Jean-Michelu Nicolieru, mladiću iz Vesoula koji je putem televizije svjedočio patnjama hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Osjetio je poziv da pomogne i odlučio doći u Hrvatsku, gdje se kao dragovoljac borio za njezinu slobodu i neovisnost.
"Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje," rekao je svojoj majci prije nego što je otišao u rat.
Tragično, Jean-Michel je zarobljen nakon pada Vukovara i 20. studenog 1991. godine zvjerski ubijen na Ovčari, zajedno s mnogim hrvatskim braniteljima, u jednom od najstrašnijih ratnih zločina.
Francuskom kolegi pomogao sam pronaći više informacija o njegovom sunarodnjaku – hrvatskom heroju. Pokazao sam mu i dokumentarni film "Sve je bio dobar san", redatelja Branka Ištvančića i scenarista Antuna Ivankovića, koji smo svojedobno promovirali u Splitu. Bio je dirnut kad je saznao da most u Vukovaru nosi njegovo ime, da su mu Hrvati podigli spomenik i da diljem Hrvatske stoje murali s njegovim likom u znak zahvalnosti.
Zamolio sam ga da u Francuskoj pronese priču o ovom hrabrom mladiću – da se ne zaboravi ime Jean-Michela Nicoliera.
Na tribinama Poljuda sinoć su bili i njegova majka te brat, okruženi hrvatskim braniteljima. A Hrvatska je još jednom pokazala zahvalnost. I uvijek hoće – dok god stoji Grad i dok Dunav teče…
