Dioklecijanov akvedukt je arheološki lokalitet u današnjem predgrađu Splita, Solinu.
Ovaj rimski akvedukt građen je istovremeno kad i Dioklecijanova palača (kraj III. - početak IV. st.), njegova namjena bila je dovođenje većih količina pitke vode s izvora rijeke Jadro do Dioklecijanove palače, i najvjerojatnije okolnih naselja.
Od izvora rijeke Jadro do Palače akvedukt je dug oko devet kilometara.
Akvedukt je prestao raditi već sredinom VI st., kada je i oštećen za provale Gota, nakon toga nije radio punih 13 stoljeća. Većinom je obnovljen za Austro-Ugarske a postoje dokazi da se obnova radila i u ranijim periodima. Od 1932. godine kada je proradila crpna stanica Kopilica, akvedukt više ne radi, jer su tad položene nove cijevi za dovod vode u grad Split, a starim akveduktom je tekao samo višak vode.
1948. nakon epidemije tifusa, zabranjena je upotreba vode iz akvedukta za piće. Od 1979. akvedukt je potpuno prekinut (nizvodno od križanja današnjih ulica Domovinskog rata i Puta Stinica).
