U nastavku suđenja Filipu Zavadlavu (25), optuženom za teško trostruko ubojstvo u Velom Varošu početkom ove godine, govorili su svjedoci koji nisu očevici samog zločina, već okolnosti pod kojima se mladić odlučio na bezumni čin.
- Provodili smo mjeru izdvajanja iz obitelji nad najmlađim sinom Ante Zavadlava, koji je te 2015. godine bio maloljetan. Imali smo šest mjeseci za provođenje mjera, Anton Ivan je prebačen u Zadar kako bi mu osigurali uvjete da barem završi srednju školu. Stan na Skalicama u kojem su živjeli je bio u očajnom stanju, razvaljena ulazna vrata, nered, stalno su ljudi dolazili i odlazili, galama, o tome mi je govorio i Ante Zavadlav te kasnije i Filip, dok sam Stanislava, srednjeg brata koji je bio u visokoj ovisnosti o drogama, rijetko susretao. Uglavnom je govorio da on nema veze s tom mjerom nad njegovim mlađim bratom... - krenuo je od samog početka Zlatko L. (58), suradnik splitskog Centra za socijalnu skrb.
Prihvatio ponudu
Nakon tih šest mjeseci, ostavio je svoj broj mobitela, kazavši Filipu i Anti da mu se uvijek mogu javiti ako im zatreba pomoć, a mogu doći u savjetovalište Zajednice Pape Ivana XXIII. Filip Zavadlav je doista prihvatio ponudu...
- Situacija u stanu je bila doista nesnosna, stresna, a opcija prodaje stana te podjele novaca nije bila moguća jer je majka Etel bila nositeljica stanarskog prava te u to vrijeme na liječenju od ovisnosti. Filip je u idućem susretu rekao da je došlo do sukoba sa Stanom, to je taj scenarij koji se stalno ponavljao, a na Prekršajnom sudu su mu zabranili povratak u taj stan te je zbog toga bio jako nezadovoljan – Stane je mogao raditi što hoće, a njemu su odredili zabranu. Pitao sam ga što misli o zaposlenju, a kako je bio zainteresiran za odlazak na brod, pomogao sam mu sastaviti životopis, i na engleskom. U ljeto 2016. godine je odradio prvi sezonski posao na brodu kod Šibenika, da bi se u rujnu 2017. godine ukrcao na brod kao kadet. Bio je preponosan zbog toga te je ostao na brodu čak i nakon kadeture, ukupno 17 mjeseci. Pomogao sam mu naći stan kad je početkom 2019. godine došao u Split, iako je pored sreće što radi, bio malo tužan – kazao mi je kako se svi njegovi brodski kolege iskrcavaju željni doma, obitelji, prijatelja, dok on mora bježati... - prisjećao se svjedok. Idućih mjeseci je nagovorio Filipa za upisivanje breveta kako bi napredovao u pomorstvu, čak je Zajednica financirala njegovo školovanje. Polagao je ispite, stanovao u unajmljenom stanu u Šenoinoj, taj dio se činio u redu. Svjedoku je spomenuo incident na Matejuški, kad se sukobio s dvojicom muškaraca oko Stanislava. Filip im je rekao da ne dolaze više u stan praviti nered, jedan ga je udario šakom u glavu, a onda su ga obojica napali. Međutim, osim te epizode, svjedoku nije poznato da bi netko drugi ucjenjivao optuženog, kao niti identiteti te dvojice...
"Ispijen, mršav, neispavan"
- Koncem studenog 2019. mi se javio, rekao da je položio sve ispite i da jedva čeka ukrcaj. Govorio je kako je pod stresom, zbog novca koji se “topi”, tog prekršajnog postupka, da slabo spava, a i da mu se čini kako otac obilazi oko njegovog stana... Predložio sam mu da se zaposli kao taksist, našao sam mu kontakt, ali to nije mogao jer je tek nedavno položio vozački ispit. Kad smo se sreli, kazao mi je kako je upoznao djevojku, stjuardesu, da je bio kod nje u Beogradu, pokazivao mi je fotografije. Među tim slikama je bila i jedna njegova s Kalašnjikovim, pitao sam ga “što je to?”, ali samo je odmahnuo rukom i rekao da je to neka stara fotografija, da je s njom “htio impresionirati curu”. Idući puta sam ga vidio negdje nakon Nove godine, bio je ispijen, mršav, neispavan od svih tih problema. - došao je svjedok do dana kada se dogodio zločin.
- U subotu me s njegovog broja nazvao neki ženski glas, rekla mi je da je Filip u lošem stanju. Dala mi ga je na mobitel, samo je govorio “ne mogu više, ne mogu više, aaaaaaa, ne mogu spavat...”
"Djelovao potpuno izgubljeno, nesuvislo je govorio"
- Pokušao sam ga smiriti, nagovoriti da otiđe u bolnicu, a na koncu rekao toj ženi, curi, da ga odvede kod oca i da ga ne pušta nigdje već da otiđu do Hitne. Par sati kasnije, kad sam vidio snimku momka koji šeta s Kalašnjikovom po Varošu, iako mi je djelovao kao Filip po motima, ipak nisam mogao sve povezati. Utoliko me nazvao Filip, rekao da je kući i da je otac tu. Pitali su me jeli mogu doći do njih, što mi je bilo sumnjivo, pa smo se nekako dogovorili naći u Borsalina. Tamo sam zatekao Antu, Filipa i Stanislava, sve mi je bilo čudno, ali tek nešto kasnije sam pitao Filipa jeli ima veze s onim što se dogodilo u Varošu. Kad mi je potvrdno odgovorio, kazao sam mu da nije dobro, da ne smije postati još gore, pa sam izašao vani i pozvao policiju. Mirno se predao kad su stigli, iako je djelovao potpuno izgubljeno, nesuvislo je govorio... - prepričao je okolnosti samog uhićenja svjedok.
Je li Filip Zavadlav bio ubrojiv?
Još manje konkretnih informacija je imala Marcela S., vlasnica apartmana u kojem je Filip Zavadlav stanovao. U godinu dana nikad nije imala nikakvih problema s njim, dapače, bio je “uredan, pošten, dobar”. Vidjela ga je posljednji put nekoliko sati prije zločina, sjedio je na terasi gdje nikad dotad nije boravio. Bio je potpuno rastresen, gledao u prazno, kazao je kako “nije ništa jeo 16 dana, ni spavao”. Ni ova svjedokinja ništa ne zna o prijetnjama ili problemima koje je imao, pretpostavila je da su u pitanju ljubavni jadi...
Danas nisu došle dvije svjedokinje, obiteljska liječnica te časna sestra koja je posredovala u pronalasku stana za Filipa Zavadlava. Hoće li se ponovno pozivati ili će njihovi iskazi biti pročitani, odlučit će se sutra, prije dolaska vještaka iz Zagreba. Oni bi pak trebali dati ključni odgovor u ovom postupku: je li Filip Zavadlav bio ubrojiv (ako jest, u kojoj mjeri) u trenucma kada je 11. siječnja ove godine s najmanje 36 metaka iz Kalašnjikova likvidirao Marina Bobana, Juricu Torlaka te Marina Ožića Paića.
