Autorske pjesme i vrhunski bend
Publiku očekuje kombinacija njegovih autorskih pjesama i odabranih regionalnih klasika u novim aranžmanima. Na pozornici će mu se pridružiti prošireni bend: violinist Leopold Stašić, gitarist Filip Vincek, bubnjar Mario Klarić, basist Nino Krznar i klavijaturist Tin Pavlinec.
“Namjerno neću pisati o svakom ponaosob jer bi bilo premalo — dovoljno je proguglati ta imena pa shvatiti o kakvim se glazbenicima radi. A bome će i ženama biti praznik za oči”, kaže kroz smijeh.
No iza šale stoji ozbiljna najava.
“Nakon godina gažiranja i pjevanja svega i svačega, ovo je trenutak kad ću sa svojom publikom, braćom i sestrama po duši, podijeliti najintimniji dio sebe i izgorjeti na toj bini. Garantiram da ovoliku količinu emocije i energije ne susrećete često.”
Put prema bezvremenskom zvuku
Na njegov glazbeni ukus snažno su utjecali izvođači poput Olivera Dragojevića i Dine Merlina, ali i rap — posebno 2Pac. Nikada se nije ograničavao žanrovima; slušao je, kaže, sve što ga dotakne i pokrene.
“Moj smjer je kvalitetan, ozbiljan pop u kojem su jednako važni tekst, melodija i aranžman. Produkcija se mijenja, čovjek mora evoluirati, ali suština i stil ne smiju biti podložni trendovima. Trudim se stvarati bezvremenske pjesme kojima se možeš vratiti u bilo kojem životnom razdoblju.”
Autotune, umjetna inteligencija i karizma
Tehnologiju ne doživljava kao prijetnju, nego kao alat — pod uvjetom da se koristi pošteno.
“Ako je netko napravio dobar posao koristeći autotune, nema ga se što vrijeđati. Da nema publike koja to želi, ne bi ni uspio. Ljude treba pustiti da žive svoje živote.”
Umjetna inteligencija, smatra, ima dvije strane: može ubrzati kreativni proces, ali i otvoriti prostor za manipulacije.
“Ljudi su oduvijek osjećali energiju i emociju. Kad-tad ćeš razbiti zube ako to nije baza tvog stvaranja. Kad zbrojimo energiju i emociju te dodamo socijalnu inteligenciju i iskrenost, dolazimo do termina — karizma. A bez karizme možeš slobodno u svoju sobu pod ključ.”
"U krizi je cijela scena"
Na pitanje o autorstvu u Hrvatskoj odgovara bez zadrške, problem vidi mnogo šire.
“U krizi je cijela scena, jer se godinama forsiralo kopiranje Amerike i Engleske, a mi genetski i emocionalno nemamo veze jedni s drugima. Rezultat su sterilne pjesme bez karaktera i emocije.”
Dodaje i kako bi bez sustava autorskih prava mnogi takozvani autori nestali iz glazbe, dok talentirani često ostaju po strani.
“Ja to govorim kao autor kojem odgovara da se stvaralaštvo monetizira, ali ne po cijenu uništavanja glazbe.”
Šarena privatna playlista
Privatno sluša “dušom”, bez predrasuda od Massima, Gibonnija i Balaševića do Amire Medunjanin, Aleksandre Radović i rock sastava Van Gogh. Nekad mu dan prođe uz blues, a ponekad se vrati rapu iz srednjoškolskih dana.
“Igram se i uživam”, kaže.
Kakav dojam želi ostaviti u Lori?
A što bi volio da ponese netko tko prvi put dolazi na njegov koncert?
Uz osmijeh priznaje da će odgovor biti u dalmatinskom duhu:
“Volio bih da glavni dojam bude: ‘U jebote… šta je ovo?! Svaka čast stari, naježio sam se od glave do pete!’ Mislim da to našim ljudima objašnjava sve.”
Ako je suditi po njegovim riječima, splitsku publiku krajem veljače čeka večer snažnih emocija, osobnih priča i glazbe koja želi trajati, baš poput poruke kojom živi: slavite svaki dan.
