Posljednju priču zapisao sam 28. prosinca 2025. godine. Tada sam, u svega 15 voznih dana, prešao 10.000 kilometara i prikupio nevjerojatnih 40.000 € u razdoblju od 15. studenog do 28. prosinca. Bio je to snažan početak, pun vjere, energije i nade.
Sljedećih 10.000 kilometara završio sam 3. ožujka 2026., u još intenzivnijih 13 voznih dana. U tom razdoblju ukupni iznos donacija narastao je za dodatnih 40.000 €, što znači da sam tog dana dosegnuo velikih 80.000 € prikupljenih sredstava.
.png)
Danas, 23. ožujka 2026., dok ovo pišem, brojke su još snažnije – 112.120 € donacija i 24.500 prijeđenih kilometara. Iza tih brojki stoje sati i sati vožnje, stotine susreta, tisuće stisnutih ruku i jedno veliko srce koje kuca iza cijele ove priče.
Tempo u drugom ciklusu od 10.000 kilometara bio je izuzetno zahtjevan. Paralelno voziti i prikupljati sredstva pokazalo se kao ogroman izazov. Održao sam brojna predavanja obilazeći Rotary klubove diljem Hrvatske i drugih gradova. Danas s ponosom mogu reći da me podržava više od 20 Rotary klubova, što je izvanredan rezultat i daje naslutiti da bi ova akcija mogla okupiti najveći broj Rotary klubova u Hrvatskoj do sada.
S druge strane, podrška moto scene jednako je snažna. Više od 30 moto klubova već je stalo uz ovu priču, a još toliko ih je najavljeno. Ta energija zajedništva među motoristima daje mi dodatnu snagu za svaki novi kilometar.
Posebno me dirnuo odaziv mojih prijatelja. Gotovo 80% donatora čine ljudi koji su godinama uz mene. To povjerenje i podrška nemaju cijenu – oni su moj najveći vjetar u leđa.
Kad se osvrnem na posljednjih 10.000 kilometara, tri trenutka posebno su mi ostala urezana u srce.
Prvi je poziv mog profesora iz srednje obrtno-tehničke škole, Milivoja Kalebića, danas ravnatelja iste škole. Pozvao me da održim predavanje o svom životnom putu i odluci da krenem u ovaj projekt. Očekivao sam 20 do 30 učenika, no dočekala me prepuna dvorana s oko 120 mladih ljudi. Njihova pažnja i interes nadmašili su sva moja očekivanja. A onda – iznenađenje koje me potpuno dirnulo: učenici i djelatnici škole prikupili su 2.000 € donacije. Taj trenutak ostaje mi kao najljepša uspomena ovog dijela puta.
Drugi trenutak vezan je uz Tomislavgrad, gdje su moji prijatelji Tomislav i Ivana Šarac, zajedno s Tošom, organizirali predivno predavanje u KIC-u. Rezultat večeri bio je nevjerojatnih 5.500 € donacija. Tomislavgrad možda jest mali grad, ali njegovo srce je ogromno.
Treći poseban trenutak dogodio se u općini Klis. Na poziv načelnika Jakova Vetme održao sam susret nakon kojeg je općina donirala 3.000 €, a moto klub Free Riders Klis dodatnih 1.000 €. Uz njih, i moto klub iz Tomislavgrada donirao je isti iznos. Takve geste pokazuju koliko zajedništvo može biti snažno.
Naravno, svaki put nosi i lijepe i teške trenutke. Nije uvijek lako ostati motiviran, ali srećom, lijepih je daleko više.
Jedan od izazova je sama priroda projekta. Kako bih ostvario cilj od 120.000 kilometara u 365 dana, čak 90% vožnje otpada na autoceste – a to je svakom motoristu najteža i najmanje draga opcija. No, zbog ekstremne kilometraže, izbora zapravo nema.
Pokušao sam pronaći olakšanje i obratio se HAC-u s idejom da mi omoguće korištenje ENC-a bez troškova tijekom trajanja akcije. Nažalost, nismo pronašli zajednički jezik. U početku me to razočaralo, jer sam vjerovao da bi takva podrška za njih bila simbolična, a meni značajna.
Još teži trenutak bio je vezan uz BMW Tomić. Kao dugogodišnji vlasnik dva BMW motocikla, s preko 560.000 prijeđenih kilometara i svim servisima odrađenim kod njih, te kao osnivač i predsjednik BMW Moto Kluba Dalmacija sa preko 220 članova, vjerovao sam da će prepoznati vrijednost ovog projekta. Tražio sam podršku u obliku redovnih servisa tijekom trajanja akcije.
Nakon tri sastanka u Zagrebu i više od šest mjeseci čekanja, stigao je negativan odgovor. Pokušao sam i kroz donaciju direktno Županijskoj ligi protiv raka, ali i to je odbijeno. Taj trenutak me iskreno pogodio. Trebala su mi tri dana da se ponovno saberem.
Danas, s vremenskim odmakom, gledam na to drugačije. Servise sam već počeo rješavati samostalno – do sada su odrađena tri i idem dalje. Nije problem nastaviti, ali ostaje žal što podrška nije došla s mjesta gdje sam je možda najviše očekivao jedinog generalnog zastupnika za BMW u HR.
Ali možda najteži trenutak od svih nije bio vezan uz kilometre, novac ni odbijanja.
Jednog dana vratio sam se kući umoran od vožnje. Leđa su boljela, glava je bila puna svega, ali srce je tražilo mir. Ušao sam i vidio svoju kćer Lanu Mariju kako sjedi na trosjedu. Već na prvi pogled osjetio sam da joj nešto nedostaje – da joj nedostajem ja.
Sjeo sam kraj nje, zagrlio je preko ramena i, pokušavajući nadoknaditi propušteno, upitao:
„Reci ti svome tati kako je bilo danas u školi.“
Pogledala me, zakolutala očima i tiho rekla:
„Tata… danas je nedjelja.“
Ustala je i otišla.
Ostao sam sjediti u tišini.
U tom trenutku shvatio sam koliko me ovaj projekt uzeo i koliko ponekad gubim ono što mi je najbliže i najvažnije. To je težina koju nosim sa sobom na svakom kilometru.
Ali imam cilj. I imam razlog.
I nadam se da će jednog dana, kad odraste i razumije sve ovo, biti ponosna na svog oca.
Psihofizičko stanje i stanje motora
Iza svakih 10.000 kilometara ne stoje samo brojke – stoji tijelo koje trpi i um koji se ne gasi.
U posljednjih 10.000 kilometara počeo sam osjećati sve jače bolove u leđima i ramenima. Višesatne vožnje, niske temperature i konstantne brzine iznad 100 km/h uzimaju svoj danak. Tijelo više ne oprašta kao na početku. Kako bih uopće mogao nastaviti ovim tempom, uveo sam redovite masaže jednom tjedno. Ovim putem želim zahvaliti poliklinici Priska Med koja mi je izašla u susret i pomogla mi da nastavim dalje kada je bilo najpotrebnije.
Psihički, izazovi su možda još i teži. Primjećujem da zaboravljam dogovorene stvari, teško pratim gdje sam što obećao, tko je najavio donaciju i kome sam se obvezao doći. Misli su stalno u pokretu, kao i ja. Spavam vrlo malo – često me budi adrenalin i osjećaj odgovornosti. Stalno imam pritisak da ću nešto propustiti, zakasniti ili zaboraviti.
Posebno iscrpljuju javni nastupi, intervjui i predavanja. Svaki put moram biti maksimalno koncentriran, prisutan i emotivan. Ljudi ne dolaze slušati samo kilometre – dolaze osjetiti priču. A to traži energiju koju je ponekad teško pronaći.
U svemu tome, najviše pati ono što je najvažnije – obitelj, prijatelji i najbliži ljudi. Zapostavio sam mnoge odnose. Stalno sam na putu, s nekim ili negdje, i rijetko imam trenutke potpunog mira. One trenutke kada ne moram nikamo, kada ne moram ništa – samo biti sam sa sobom. To je luksuz koji je trenutno rijedak.
Ipak, ono što me drži i gura naprijed je nevjerojatna pozitivna energija ljudi. Susreti, podrška, poruke, lijepe riječi – to je moje gorivo. To je ono zbog čega svaki novi kilometar ima smisla.
Što se tiče motora – moj Bumblebee za sada izdržava sve izazove. Podnosi opterećenje iznad očekivanja. Pojavilo se jedno škripanje u prednjem dijelu, kod amortizera, ali kako su temperature porasle, zvuk je nestao – vjerojatno su gumeni dijelovi reagirali na hladnoću.
Jedan tehnički problem ipak se dogodio – izgorjela je jedna Lone Rider maglenka nakon otprilike 13.000 kilometara. Srećom, kvar je riješen kroz garanciju i dobio sam novu.
No, jedna situacija posebno me uzdrmala. Vozeći kroz gustu maglu u Gorskom kotaru, gotovo su me udarila tri automobila. Vidljivost je bila izuzetno loša. U jednom trenutku bio sam praktički nevidljiv na cesti. Morao sam upaliti sva četiri žmigavca i stalno lagani tapkati kočnicu kako bi me vozači uopće primijetili.
Taj trenutak me natjerao na razmišljanje. Nakon više od stoljeća razvoja motocikala, možda je vrijeme da se ozbiljno razmisli o uvođenju stražnjih maglenki kao standardne opreme. Sigurnost mora biti na prvom mjestu, pogotovo jer je sve više motociklista – posebno ADV vozača – koji voze u svim vremenskim uvjetima.
Ovaj projekt nije samo test izdržljivosti – on je i lekcija o tijelu, o umu, o granicama… ali i o snazi volje da ih pomičem.
Idem dalje nezaustavljivo.
Svi Vi koji žele pomoći donirati molim vas da me kontaktirate;
+ 38598222893
rakelags@gmail.com
Donirati možete na ovdje.
