Ava Karabatić podijelila je s pratiteljima emotivnu ispovijest o teškom razdoblju svog života obilježenom borbom s alkoholizmom, ali i trenutku koji joj je, kako kaže, zauvijek ostao urezan u pamćenje.
"Imam potrebu ispričati vam jednu emotivnu anegdotu, bolnu, ali i ljekovitu, priču koja je urezana u moje sjećanje. Ona nosi sa sobom lekciju mog oca, čovjeka koji me učio ne riječima, nego šutnjom, strpljenjem i srcem koje nikada nije prestalo kucati za mene", započela je Karabatić.
Prisjetila se djetinjstva u skromnim uvjetima, ali i topline doma koju su joj roditelji uvijek nastojali pružiti. Najteže je bilo razdoblje kada je svakodnevicu obilježila ovisnost o alkoholu.
"Bio je Uskrs, vani kiša, a ja sam bezvoljno ležala na fotelji, preteška i za samu sebe. Otac je znao da ne može protiv moje tvrdoglavosti, da nikakva riječ ne može probiti tvrdi oklop kojim sam se zaklonila i da za bilo kakvu promjenu moram sama reagirati. I zato je šutio, iako mu je srce pucalo", opisala je.
Presudni trenutak dogodio se kada je, vraćajući se iz trgovine s alkoholom, čula oca kako u samoći razgovara s Bogom.
„Bože, čime smo Te uvrijedili da nas tako kažnjavaš? Moja je kći najnesretnija osoba na svijetu… osjećam da će umrijeti od tuge, a ja joj ne mogu pomoći. Ne znam što joj se događa. Pije i plače, ne danima, nego mjesecima“, prisjetila se njegovih riječi.
Te su rečenice, kaže, bile snažnije od ijedne opomene. Suze i treskavica koje su je obuzele nisu bile posljedica alkohola, nego suočavanja s istinom.
„Oprosti, to je demon. Izvadi ga iz mene, molim te. Ovo nisam ja. Demon je ušao u mene, oprosti“, obratila se ocu, nakon čega su zajedno prolili alkohol u sudoper.
Unatoč skromnim prilikama, inzistirala je da dom tog Uskrsa bude ukrašen. Otac je kupio čokoladne zečiće, jaja i šarene ukrase, a večer su proveli gledajući seriju "La Promesa".
"Taj je Uskrs bio jedan od najljepših u mom životu, jer nije bio okićen bogatstvom, već ponovnim rađanjem nade", zaključila je Karabatić.
