Mile Karakaš došao je kao trener prve momčadi Splita u veljači ove godine. Ispunio je cilj, a to su ostanak u ABA ligi i borba za trofej. Sada čeka smjenu uprave i odluku hoće li se vratiti juniorima ili i dalje biti trener seniorima.
Na svim razinama je puno posla na Gripama, puno važnih odluka. Milu smo odmah gađali "u sridu."
Jeste li još uvijek trener KK Split?
- Pa jesan, samo još uvik ne znan u kojoj ulozi jer je dogovor da se nakon sezone vraćan na svoju staru poziciju trenera juniora. U ovom trenutku neke stvari jesmo pričali tako da ćemo uskoro vidjeti što će se dogoditi.
Momčad ste, pomalo neočekivano za svih, pa tako i za Vas preuzeli 21. veljače ove godine. Split je netom izgubio finale Kupa u Omišu protiv Zadra, a glavom je tada platio trener Ivica Skelin.
- Malo brutalno rečeno, ali nažalost u našem poslu to i jest tako. Moram priznat da je to za mene isto bilo iznenađenje, jer u tom trenutku se dosta imena spominjalo. Iskreno, svoje nisam čuo do tog datuma kad je zazvonio telefon i jedan član NO kluba me nazvao i tako sam dobio priliku. Iz moje perspektive mislim da smo odradili jedan zaista dobar posao. Nedostajalo je malo sreće na kraju za uzet taj trofej, ali ponavljam, mislim da smo napravili dobar posao.
Je li bilo malo treme pri preuzimanju momčadi jer znamo da je klub koketirao s puno većim imenima od Mile Karakaša?
- Pa moram priznati iskreno, glupo je reć da nije postojao jedan adrenalin na samom početku. Bilo je mnogo poziva, poruka, bilo je nemoguće u početku sve to odradit na jedan normalan način, ja se na to nisam navikao. Nisam osjećao nikakav poseban pritisak iz te perspektive jer sam već neko vrijeme spreman za ovaj posao. Osim pozitivne treme, ja sam se dobro nosio sa svime.
Mnogi su postavljali pitanje autoriteta, odnosno kako će jedan mladi trener u prvoj ligi, Mile Karakaš izaći na kraj sa starijima: Ukićem, Kedžom, Marićem...?
- Moja Zora šta radi u klubu kao računovođa je to isto pitanje meni postavila prvi dan, pa joj i danas govorim - sve je pod kontrolom. Postoji neka granica koju nikad ne bih dopustio da se pređe, ali počevši od Roka, preko Kedže i svih starijih, oni su mi kao profesionalci jako pomogli u svemu. Jer, ako oni poštuju trenera, onda će i drugi. Isto tako, postavlja se pitanje mladog i neiskusnog trenera i ja to gledam na drugačiji način. Ja sam već deset godina trener i prošao sam sve selekcije, različitih natjecanja i različitih rangova profesionalizma. Mislim da sam mnogo naučio i za mene je i "obična" utakmica kao finale na Olimpijskim igrama, meni tada ne pada na pamet kako to nisu seniori, nego je to najvažnije na svijetu i samo to postoji. Tako sam se postavio i kao trener seniora KK Splita i nisam se obazirao što mediji pišu. Lakše mi je bilo nositi se sa svime, samo sam fokusiran na ekipu, stožer i protivnika.
Čitaju li treneri inače tisak, internet, komentare? I kako to utječe na Vas?
- Pa, ja sam zadnji pročitao prije četiri i pol godine kada mi je jedan prijatelj dobronamjerno poslao poruku kako netko nešto piše o meni. Sljedeće sate sam samo čitao što pišu o meni ne vjerujući da netko može pisati takve laži i gluposti. Tada sam se zakleo da je to zadnji put u životu da nešto tako čitam. I ovaj zadnji period u životu sam se fokusirao na posao jer sve ostalo remeti koncentraciju. Jedino ako bi nešto napisano bilo dobro kao motivacija za moje igrače. Osobno sam dojma da to samo razbija fokus i ono što je bitno, jer nitko ne zna što se zaista događa sa mnom i ekipom u tom trenutku.
Malo ste više razigrali mlade, Perasovića, Gizdavčića, Šarića? Ali cijelu polusezonu Vas kao trenera prve momčadi, i samu momčad stalno je razbijala korona, akcije reprezentacije, ozljede igrača...?
- Mislim da su svi imali probleme ove sezone, ali zapravo kad gledam našu momčad nevjerojatno je koliko je tu bilo peha. I teških ozljeda, dva puta lom Đokovića, Mesiček operacija leđa, ali smo mojim dolaskom uhvatili jednu dobru seriju i onda prije Krke u Novom Mestu uđe korona u naše redove, pa se raširi, jedan, drugi, treći put. Ali, ja sam rekao ekipi da se to ne koristi kao izgovor. Jer ako ćeš o tome pričat ući će to u podsvijest, ali svjesni smo da je to ušlo u ekipu. I onda mi se dogodi drugi problem da su mi u finišu sezone svi zdravi, i da jedan igrač od 13 mora na tribine. To nije bilo lako. Što se tiče mlađih igrača, iznimno mi je drago da sam Perasu dao priliku, iako je u završnici igrao nešto manje, ali mlad je, imat će još dosta prilike. Gizdavčić i Šarić su na početku nešto prilike i dobivali, ali s obzirom na fazu sezone kada smo u formu morali vraćat ove starije, oni nisu igrali. Imaju sada tijekom ljeta vremena vrijedno trenirajući kroz pripreme priliku nametnuti se opet treneru.
Pričali ste s igračima i znate li tko će od ostati, a tko otići?
- U ovom trenutku to je teško reći. Ja jesam na osobnoj razini pričao s igračima, ali puno je nepoznanica. Perković, Čampara, Vranković i Bajo su vezani ugovorima. Isto tako i Perasović, Gizdavčić i Šarić. Ostali nisu, slobodni su igrači, ali još ne znamo tko će biti nova Uprava KK Split, jesam li ja uopće trener!? Ali, moj dojam je da ima dosta dobre volje, počevši od Ukića, Kedže, Babića koji imaju veliku želju vratiti se na Gripe i sljedeće sezone, pokušat napravit još bolju i uspješniju sezonu od ove.
U nadi da će se reprezentacija plasirati na Olimpijske igre pamtimo riječi Roka Ukića: "Nakon preduge sezone teško da ću u rujnu više htjeti igrati košarku." Možda mu je peta finalna utakmica u Višnjiku bila posljednja klupska utakmica u karijeri?
- Ja se iskreno nadam da nije. Roko zna reć - nikad sa mnom ne znaš šta će mi šunit...?!
U jednom razgovoru s njim stekao sam dojam da želi još, i to baš u Splitu ostat i pokušat dogodine ostvarit jedan korak više. Ali, to će napravit samo ako to bude jedna dobra priča koja ima dobru podlogu za sljedeću sezonu i s realnim šansama za osvajanje jednog od trofeja. I s većim budžetom nitko to ne može garantirat, ali kad bi se stvorili dobri preduvjeti, to bi bilo sjajno.
I za kraj kratak komentar finalne serije protiv Zadra.
- Prvu utakmicu u Zadru se nismo pojavili na parketu, utakmica za zaborav, odigrali ispod svakog kriterija. Uz utakmicu u Novom Mestu najgora utakmica sezone, neshvatljivo kako smo mogli biti tako meki, tako loši. Druga utakmica, možda smo baš propustili priliku za osvojit titulu. Igrali smo u egalu cijelo prvo poluvrijeme, a ništa posebno nismo odigrali. Drugo poluvrijeme smo pali i izgubili utakmicu. Pred kraj te utakmice došli smo na minus 5, ali loše odluke su nas odvukle u poraz.
Povratak se dogodio u trećoj utakmici, onoj u Splitu pred stotinjak navijača koja nam je podigla samopouzdanje. Potom smo odigrali četvrtu utakmicu, našu najbolju u seriji. Dolazi peta u Višnjiku, dobar početak, očekivao sam puno više. Našu priliku sam vidio u puno gledatelja na tribinama jer je Zadar znao pokleknuti pred takvom atmosferom. Rano smo poklekli i kad uđeš u njihovu euforiju, da im trice lako ulaze, teško se poslije vratiti u utakmicu.
Kako se to dogodi da šut bude tako loš, jedva oko 20%?
- Prvu utakmicu u Zadru je bilo još lošije, šut u prvom poluvremenu za dva poena 2/16... To u životu još nisam vidio. Mislim da smo sami bili krivi, loša selekcija šuta, loše odluke u fazi napada i obrane su presudile. U prvoj četvrtini nismo pogodili dva, tri napada, oni vežu dvije trice i mi počnemo paničarit i igrat, kako ja to zovem "hero ball" gdje svi pokušavaju individualno prelomit utakmicu. Obrana postane propusna, a isforsirani šutevi i loše odluke u napadu nisu recept za pobjedu.
Tako smo i završili razgovor. Mile sjedi i čeka kakva mu je sudba. Priliku je dobio, pokazao da zna, sad je na drugima odluka. Sezona dobra, voljeli bi bolje i više. Voljeli bi - trofeje!
Moja reakcija na članak je...
