Malo je onih u gradu podno Marjana koji nisu posjetili barem jednom kazališni festivala 'Teatar uz more' koji se smjestio pod zvijezdama, tik uz more pored poljudske ljepotice. Već od samih početaka ovaj Teatar snažno se ukorijenio u mapu grada Splita, a potvrda tome je njegova publika.
Iz predstave u predstavu, gdje se po jednoj predstavi broji oko 500 zadovoljnih lica, 'Teatar uz more' dokazuje i pokazuje koliko Splićani vape za kvalitetnim sadržajem koji uključuje glumu, preispitivanja, smijeh, suze,... i na kraju krajeva brojna iznenađenja.
Do kraja ljetnog kazališnog festivala ostalo je nešto manje od mjesec dana a sve kazališne izvedbe u potpunosti su rasprodane! Istaknimo samo činjenicu da je po 13. put u Splitu rasprodana komedija 'Kad udari južina', rasprodani su i svi termini 'Ruleta', a naravno da je rasprodana i najnovija komedija B GLAD Produkcija 'Džaba je najskuplje' čija nas premijera tek očekuje. Već su u prodaji i ulaznice za novi termin, 9. listopada.

Najavljena za 5. rujna, komedija 'Džaba je najskuplje' komedija je koja se bavi temama iskorištavanja i ucjenjivanja ljudi uslugama koje ćemo za nekoga uraditi "džabe". Sve u životu što radimo, iako je teško priznati to samome sebi, radimo zbog osobnog osjećaja sreće, zadovoljstva i ispunjenosti. Naravno, ne treba rušiti sliku toga da ljudima treba pomagati bez očekivanja protuusluge ili ljude voljeti da bismo bili voljeni. Riječ je samo o minimumu one ljudske potrebe da se ono što radimo naplati barem lijepom riječju.
Povodom premijere razgovarali smo se mladim glumcima, Konstantinom Haagom i Farisom Pinjom čija popularnost raste svakim danom, a koji će se predstavit po prvi put publici 'Teatra uz more' 5. rujna.
Sve je krenulo spontano
Osim što igraju u predstavi, sami su složili i tekst prema motivima farse 'Majstor' Vanče Kljakovića, a svoje prste imali su i u samoj režiji.
Konstantin nas je uveo u same početke priče.
„Sve je počelo od Interlibera prošle godine kada sam našao knjigu, zbirku Vanče Kljakovića. To mi je bilo jako interesantno jer su unutra bile dvije drame, a inače je užasno teško pronaći takvo nešto, a da je kvalitetno, zabavno i zanimljivo. Onda sam uzeo tu knjigu, otvorio ju i na stranici prije samog komada 'Majstor' bila je fotografija mog profesora koji je to igrao 2021.godine, Milana Štrljića i to mi je tu predstavu učinilo još puno zanimljivijom.
Uzeo sam predstavu, pročitao ju i jako mi se svidjelo. Nije prošlo dugo, s Farisom sam sjedio na ručku i jednostavno sam ga upitao 'Hej dragi hoćemo raditi predstavu?', njegov odgovor je bio pozitivan i to je bukvalno trenutaka kada je to sve krenulo i energija iz koje je sve nastalo; iz običnog razgovora za stolom 'hajmo nešto raditi, ovo mi se sviđa, ajmo'“, priča nam Konstantin.
U to vrijeme su se krenuli jaku puno i nalaziti, iščitavati tekst, a onda su u jednom trenutku našli i jedan mali prostor i počeli igrati u prostoru te shvatili da to stvarno može biti predstava. I sada je zbilja predstava.
„Tekstu smo pristupili vrlo školski. Posvetili mu se, mnogo ga analizirali, iščitavali i ujedinili smo se oko zajedničke teme i ideje. Vidjeli smo da na neke stvari u životu gledamo jednako i htjeli smo ispričati svoju priču i svoj konkretan stav.
Na svim tim probama koje smo imali dosta smo improvizirali, dosta se igrali jer smo stvarno imali izvrsne podloge, izvrsno napisane situacije i likove, a i Akademije (Sarajevo i Split) nam imaju isti plan i program i način rada i jednostavno se sve poklopilo“, kazuje nam Faris.
Konstantin pak pojašnjava kako su komad ipak prilagodili sebi i vremenu u kojem ga igraju.
„Mi smo dosta mlađi od originalne postave i samim time morali smo prilagoditi tekst sebi. Mislim da smo, ne bih rekao preuredili tekst jer to bila uvreda originalnoj predstavi, već da ga možda realističnije igramo. Današnje vrijeme to zahtjeva, publika to želi, publika se želi identificirati sa trenutkom i ako ja stvari igram na veliko to neće doći do publike kao da igram svakodnevno. Dakle, napravili smo situaciju koju oni mogu doživjeti ispred kuće, pristupili tom komadu da se bilo tko može prepoznati u tome“.

Imali smo sreću surađivati s B GLAD Produkcijom
S probama su ova dva mlada glumca, obojica pobornici psihološkog realizma s izrazito romantičnim pogledom na teatar, dva zanesenjaka komedijom i poznata televizijska lica, započeli prije četiri mjeseca i dali sebe u sav dio kreativnog procesa ovog komada kako bi publici donijeli napetost, smijeh i konstantne obrate.
„Prije četiri mjeseca smo počeli s probama. Imali smo lagan ali intenzivan proces, nismo htjeli žuriti i postavljati sebi ikakve rokove nego smo odlučili čekati da bude dobro“, kazao je Faris, a Konstantin nadodao:
„Nismo imali ni dobre uvjete, nismo u HNK pa da nas čekaju rekviziti na pozornici i mi samo glumimo. Mi smo se ovdje dali i u glazbu koja je Farisova autorska glazba koju smo izmaštali, dali smo se i u režiju samog komada, sav kreativni proces je apsolutno naš zajednički potez. Znali smo što otprilike želimo dobiti, koji efekt.“
„Upoznali smo se se Tadijom Kolovratom (glavni producent festivala 'Teatar uz more' i direktor B GLAD Produkcije), njemu se dopala naša ideja i moram reći ovom prilikom da nam je jako drago što surađujemo s B GLAD Produkcijom jer mislim da su u tome što rade najbolji u državi“, smatra Haris.
„I čini mi se da smo sada već kao neki mladi ansambl glumaca koji se međusobno poznaju, svi smo u nečemu uspješni i to je recept da ovaj Teatar naraste, da se razvija i siguran sam da će doći još mladih glumaca i da će samo rasti i rasti“, siguran je Konstantin.
Odakle naziv 'Džaba je najskuplje'?
Đžaba je najskuplje je uzrečica koju često čujemo, a nas je zanimalo zašto je baš ovaj dvojac izabrao to za naslov svoje komedije
„Kada smo govorili o nazivu 'Đžaba je najskuplje', sjećam se da sam rekao Konstantinu 'vidjet ćeš da će nam na ulici ljudi to govoriti' jer originalni naslov je Majstor.
'Đžaba je najskuplje' je isto jedna naša zajednička ideja, u jednoj rečenici je sažeto sve o čemu predstava govori i tako zvuči pomalo ulično. Ulična mudrost koja je zapravo jako duboka i stvarno smo to i doživjeli da će nam na ulici ljudi govoriti 'đžaba je najskuplje'. Primjer za to vam je da smo prije koji dan bili na Ovčicama i prišle su nam dvije gospođe i kazale da će doći na predstavu i za kraj nam rekle 'mukte je najskuplje' i to je nešto stvarno, jedna mudrost“, naglasio je Faris.
[Plavo]Igraju: Faris Pinjo i Konstantin Haag
Tekst: Faris Pinjo i Konstantin Haag prema motivima farse „Majstor“ Vanče Kljakovića
Režija: Faris Pinjo i Konstantin Haag
Grafičko oblikovanje: Kristina Gudac
Produkcija: B GLAD Produkcija
Petar (Konstantin Haag), mladi pisac i sveučilišni profesor, usred je razvoda. Dobio je i otkaz, a trenutno se nalazi u zasigurno najvećoj kreativnoj blokadi svog mladog života. Ne može gore! Ili može?
Slučajno upoznaje majstora Božu (Faris Pinjo), iako bi se mogli zapitati je li majstore ikada slučajno upoznajemo. Majstor Božo je više od običnog majstora. On je majstor za sve, BAŠ SVE!
Hoće li i Vas majstor kupiti šarmom kao i Petra? Probajte mu odoljeti i sjetite se rečenice svojih majki: nikada ne otvarajte nepoznatom čovjeku svoja vrata![KRAJ]
Konstantin i Faris u ulozi Petra i Majstora
Faris koji u predstavi glumi Majstora dao je svoje viđenje lika i radnje.
„Petar je pisac koji se razvodi, a ja razvodim struju, ja sam majstor za sve, automehaničar, autolimar, autoelektričar... samohrani otac koji živi sam, odgaja dijete, traži posao da zaradi za život i ako posla nema on će ga napraviti. I u ovome primjeru ga je napravio sam gdje je došao nekome i ušao mu u život“.
„Majstor mi uđe u život i ne ode više, S majstorima to tako i funkcionira, majstore ne upoznaješ nikada bez razloga a to ljudi zaboravljaju i ovaj majstor se jednostavno pojavi u Petrovoj kući. Kroz ovaj komad mi saznajemo što je sve taj majstor u životu radio, a on je zbilja vodio jedan raznovrstan život što se tiče karijere.
Majstor je zapravo ušao u Petrov život, tražio unutar njegova života gdje ima posla, a u Petrovom životu itekako ima posla“, pojasnio nam je Konstantin svoju ulogu Petra.
Konstantin i Faris kazuju nam da im nije bilo toliko zahtjevno pripremati se za likove, ali da ipak sada kada se već nazire kraj, odnosno veliko finale završetka proba i svega što one vuku za sobom, došao je i teži dio.
„Imali smo neki dio procesa uživanja u improvizaciji, prilagođavanja teksta i likova nama samima što nam je dosta olakšalo, ali sad u ovoj posljednjoj fazi kada treba to vratiti na suštinu i zanat, to je najteži dio“, rekao je Faris.
„Mi se bavimo radnjom, tako smo učili na Akademiji, nama je to najvažnije. Karikature unutar lica koje igramo, to pokušavamo što više smanjiti i što više se približiti realističnosti. Mislim da su nam Akademije toliko slične da smo znali koji pristup nama odgovara i da nismo morali razgovarati o obliku ulogu, da li ova uloga mora biti ovakva i onakva. Postoji situacija koja je vrlo jasna, nama je vrlo jasna jer smo radili na njoj i mi igramo situaciju, a u toj situaciji mogu funkcionirati samo ta dva lika. Ta situacija nama nalaže da glumimo pisca i majstora.
Ovi likovi konkretno funkcioniraju najbolje u ovim situacijama jer van te situacije oni vjerojatno ne bi bili prijatelji, ne bi se poznavali, ne bi se uopće interesirali jedan za drugoga. Možda još majstor i bi, ali Petar je asocijalan i njega ništa ne zanima“, kazao nam je Konstantin te dodao da je upravo situacija ta koja je glavni način na koji su došli do likova.
Koliko će biti zahtjevno igrati pred splitskom publikom?
Farisu će ovo biti 'vatreno' krštenje jer prvi put igra u Hrvatskoj, dakle samim time i u Splitu dok je Konstantin već udomaćen među splitskom publikom, međutim u najnovijoj komediji B GLAD Produkcije 'Džaba je najskuplje' mladi dvojac predstavit će se po prvi put publicu u zajedničkom pothvatu.
"Ja sam ovdje i studirao, ovo je moj grad, moja publika tako da će mi biti normalno, ali pošto se govori da je splitska publika teška i najzahtjevnija još će biti veći uspjeh ako predstava prođe.
Nadam se da će publika iz predstave, ne izvući samo komični dio jer smo mi stvarno pokušali dodatni još jednu dimenziju tom komadu.
A gdje nam je najbolja publika nego ovdje gdje je evo predstava 'Kad udari južina' rasprodana 13. put, što je po 400, 500 ljudi na svakoj predstavi, stoga ne vidim gdje bi i mogli gostovati na predstavi na otvorenom, gdje bi mogli imati takvu produkciju, negdje u Teatru uz more'", kazao nam je Konstantin.
"Meni je draže da imam zahtjevnu publiku nego publiku koja će se samo smijati na komične dijelove, to mi je veći izazov. Ujedno mije i veliko zadovoljstvo što imam priliku kao mladi glumac iz Bosne i Hercegovine imati svoju prvu hrvatsku premijeru i čast mi je što sam dobio priliku. Imao sam sreću upoznati Konstantina, s njime sada i raditi i ova predstava će za mene biti jednom veliko zadovoljstvo, straha nikakvoga nema pred splitskom publikom.
Znamo da nas u nas u Splitu nitko neće slagati da je bilo dobro ako nije bilo dobro! Znam da će nam Dalmatinci uvijek reći da ne valja ako stvarno ne valja", čvrstog je stava Faris.
"Znate u čemu je taj najveći izazov što se tiče splitske publike? Dalmatinci su situacijski inteligentni ljudi, socijalno su vrlo inteligentni ljudi. To vidimo po tome kako primjerice jedna Tisja Kljaković ima ogroman uspjeh, ona radi tako specifične kulturološke situacije koje ovdje ljudi razumiju, negdje ih vani staviš, teže će ih ljudi razumjeti.
Mi pred sobom isto tako imamo izazov, ne moramo ništa crtat,i ne moramo ništa objašnjavati jer imamo publiku koja će sve to sama razumjeti, skontat i za nas glumce to je puno zabavnije; da se bavimo samo onim o čemu smo razmišljali, što smo pripremali, a ne da moramo objašnjavati i to što glumimo", nadodao je još Konstantin.
Za kraj našeg razgovora zanimalo nas je što je to što publika može očekivati jer ljestvica je ipak malo više podignuta samim time što su ulaznice za premijeru rasprodane i deset dana ranije, a i ulaznice za novi termin 9. listopada već polako nestaju.
"Rekao bih malo smijeha, malo napetosi, malo iznenađenja", bio je tajnovit Konstantin.
"Zapravo publika može očekivati puno prevarenih iščekivanja, navođenja na nešto što nije tako, puno obrata u situaciji i naravno puno smijeha jer život je i u najvećim tragedijama satkan od smijeha da bi se ljudi jednostavno izborili sa situacijom.
Ja bih ovo nazvao kako je jednom rekla moja profesorica 'angažovanim teatrom' jer ako uspiješ nasmijati ljude na životnu situaciju u kojoj ih tada na neki način i liječiš, angažiranije od ovoga ne može. Bavimo se jakim, bitnim temama, imamo tragične trenutke, napete trenutke ali kroz sve pričamo kroz neki smijeh. Publika dakle može očekivati neočekivano", poručio je za kraj našeg razgovora simpatični Faris.






